Prijava
Traži
Depresivnost, anksioznost, osjećaj bespomoćnosti, zatvorenost, nesanica, razdražljivost, usamljenost, prisutnost više razina stresa i tjeskobe, poremećaj prehrane - samo su neki od osjećaja s kojima se mladi nose u posljednje dvije godine, iznijela je Mreža mladih Hrvatske, ali i brojni drugi koji su provodili analize i istraživanja o utjecaju pandemije na mentalno zdravlje mladih. Uz pandemiju, tu je i potres kao jedan od negativnih okidača.
rema istraživanjima provedenim u Hrvatskoj tijekom pandemije, 52 posto studenata potvrdilo je da svoje mentalno zdravlje doživljava lošijim u usporedbi s razdobljem prije pandemije, posebno napominjući nedostatak pažnje i koncentracije.
Čak 73 posto studenata nije uopće imalo priliku upoznavati ljude. Znatan broj studenata osjećao se anksiozno, njih 46 posto, a 29 posto depresivno. Slično je i s ostalim dobnim kategorijama, pa se u posljednje vrijeme sve više promišlja o potrebi za intervencijama u radu s djecom i mladima kako bi im se osiguralo zdravo odrastanje. U edukacije se uključuju i odgojitelji, nastavnici i ostali koji rade s mladima, ali i roditelji, od kojih jedan dio posve negira osjećaje svoje djece.
O ovoj osjetljivoj i prevažnoj temi razgovarali smo s dr. sc. Željkom Ključevićem, specijalistom psihijatrije, voditeljem Službe za mentalno zdravlje pri županijskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo.
- Želja za samoozljeđivanjem i poremećaji u prehrani pojavljivali su se kod mladih tek od srednje škole, pa je i to znak za uzbunu. Mladi se sve više osjećaju usamljeno, razdražljivo, studenti kažu da teže uče... Koliko ulažemo u prevenciju, koja bi trebala biti fokus interesa, a ne dijagnostika i terapija, zaključite sami! - rekao je dr.Ključević.
Ležeći položaj
– Mladi su postali pasivniji, nesigurniji, a time i anksiozniji. Nerijetko se osamljuju jer ne znaju kako se suočiti s novim izazovima ili se vratiti u rutinu koja im je prije pandemije davala osjećaj sigurnosti i pripadnosti u školskom, socijalnom, ali i obiteljskom okruženju.
Nedostaje im još uvijek aktivniji pristup prema školskim i drugim aktivnostima koje ih rasterećuju te donose “zdravi umor”, prakticirajući i dodatne aktivnosti koje olakšavaju realitet, primjerice ples, trčanje, vožnja biciklom ili druge sportske ili kreativne aktivnosti koje isključuju vrijeme provedeno pred ekranom.
Više sati provedenih u sjedećem ili ležećem položaju dovele su ih u stanje koje i sami uspijevaju prepoznati, te kažu da ne znaju od čega su umorni, bezvoljni i često sniženog raspoloženja, bez kreativnih ili drugih ideja koje bi im mogle pomoći da se pokrenu, što niti malo ne potiče njihov razvoj, ali i odrastanje u kojem je kontinuitet narušen i zbog same izolacije uzrokovane epidemijom.
Vrlo često znaju reći da im je dosadno, a dosada nerijetko zna biti jedno od lica depresije. Ova je godina na neki način bila još zahtjevnija od prošle jer se trebalo vratiti u takozvanu normalu i uhvatiti korak te nadoknaditi propušteno, što je zahtijevalo dodatni trud, a time i neizbježne frustracije, koje kod neke djece razvijaju otpornost, a neku djecu, nažalost, inhibiraju i sputavaju ih u svakodnevnom funkcioniranju, uključujući i školske obveze – kaže dr. Ključević, potvrđujući činjenicu da je cijelo društvo, nažalost, suočeno s posljedicama prikrivanja ili zanemarivanja narušenog mentalnog zdravlja, te nije fokusirano na prevenciju, nego na dijagnostiku i terapiju.
U svemu tome mladi trebaju pomoć i podršku odraslih, koji će ih potaknuti na procese osamostaljivanja i odlučivanja, ohrabriti ih kroz jedan proaktivan pristup.
U Savjetovalište za mentalno zdravlje dolaze učenici s raznim problemima, neki su zbog višestrukih izolacija i brojnih izostanaka iz škole znatno propustili s gradivom te ovih dana polažu predmetne ispite u školama.
– To nije nešto što se dogodi preko noći. Obično traje neko vrijeme i roditelji često misle proći će, nadoknadit će se i ispravit će se, ali to se ne dogodi samo od sebe jer takva djeca trebaju pomoć stručnih osoba.
Roditelji se otežano nose s poteškoćama djece koji imaju narušeno mentalno zdravlje jer i sami nerijetko nisu svjesni ili ne žele prihvatiti da djetetu ne mogu ili ne znaju pomoći kao roditelji, što je pokazatelj još uvijek prisutnih predrasuda i stigmi kad je u pitanju mogućnost da njihovo dijete ima određene emocionalne, funkcionalne ili ponašajne poteškoće vezane uz mentalno zdravlje.
Nužno to ne znači da su loši u svojim roditeljskim ulogama, ali sigurno potvrđuje i važnost rada s roditeljima, koji trebaju podršku. Tek kada djeca jako pate zbog simptoma koji ih muče, traže savjete i pomoć.
Djeca sama traže pomoć
Koliko je nama poznato, odgojno-obrazovne ustanove gotovo uvijek izlaze ususret u skladu s pravilnikom i mi imamo dobru suradnju, ali moram naglasiti da je teško pomoći nekome tko ne dolazi u školu, a pomoć je zatražena tek pred kraj školske godine, kad je već razredni ispit neupitan. Pomoć treba zatražiti na vrijeme!
Ohrabruje to da sama djeca sve više traže pomoć preko e-savjetovanja i aplikacija za mentalno zdravlje, jer takva vrsta alata pruža usluge mladima koje su im dostupne uvijek kad je to njima potrebno, a to je iznimno važno.
Zanimljivost je da uočavamo da postaje trend imati svojeg savjetodavca – terapeuta, što ipak zna ponekad otići u drugu krajnost jer mladi znaju doći po pomoć sa “svojom dijagnozom” koju su pronašli na Googleu i koja je, naravno, neprimjerena – upozorava ovaj stručnjak, ukazujući na djecu rane životne dobi kao najosjetljiviju i najranjiviju skupinu.
– Djeca i mladi kapital su jednog društva, a mentalno zdravlje djece i mladih bogatstvo jednog naroda. Koliko smo svjesni što to znači i koliko ulažemo u prevenciju, koja bi trebala biti fokus interesa, a ne dijagnostika i terapija, zaključite sami! – rekao je dr. Željko Ključević.
Iz Agencije za odgoj i obrazovanje slažu se da je pandemija koronavirusa negativno utjecala na veliku većinu učenika, njihovu motivaciju i mentalno zdravlje, što, uostalom, pokazuju sva recentna istraživanja.
Od početka pandemije AZOO provodi stručna usavršavanja odgojno-obrazovnih radnika o temama mentalnoga zdravlja, o načinima kako pristupati učenicima, pružiti im pomoć te kako prevenirati depresiju i adolescentske krize.
Jedno od stručnih usavršavanja je program PoMoZi Da, prvi standardizirani program mentalnozdravstvenog opismenjavanja učitelja i nastavnika u Hrvatskoj, koji od 2020. godine kontinuirano provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Agencijom.
– Od lipnja 2020. kroz program se educiralo 2350 odgojno-obrazovnih djelatnika, koliko ih je završilo osnovnu razinu edukacije; 478 odgojno-obrazovnih djelatnika do sada je završilo naprednu edukaciju, a ukupno je obuhvaćeno 191 osnovna škola, 93 srednje škole i 25 ustanova za odgoj i obrazovanje/đačkih domova – navode nam iz AZOO-a.
Usavršavanje nastavnika i profesora
Dodaju kako je interes odgojno-obrazovnih radnika za usavršavanje i stjecanje novih znanja o osjetljivim temama jako velik. Primjerice, na stručnim skupovima “Psihosocijalna podrška u kriznim situacijama” sudjelovalo je više od 1800 učitelja, nastavnika, odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja škola.
Slušali su o temama poput podrške u kriznim situacijama, potres i djeca u krizi, podrška djeci i mladima pogođenim traumatskim gubicima i tugovanjem, stres i emocionalne teškoće učenika, prevencija depresije i adolescentne krize...
U svibnju je tako oko 400 psihologa iz dječjih vrtića i škola sudjelovalo na stručnim skupovima o temama mentalnog zdravlja učenika, maloljetničkih trudnoća, samoozljeđivanja i suicidalnosti, potreba učenika pripadnika nacionalnih manjina, LGBTIQ učenika, inkluziji djece iz Ukrajine i o drugim temama.
I na svemu tome ne treba stati.
– Mlade generacije najviše su izgubile i propatile u ovom pandemijskom vremenu. Problema je bilo i prije, no pandemija ih je samo produbila.
Dobna granica se spustila pa sada imamo osnovce s problemima vezanim uz anksioznost, depresiju, samoozljeđivanje, poremećaje prehrane, što je prije bio slučaj samo sa srednjoškolcima.
Najteže je djeci koja su i prije bila povučena jer su se sada još više povukla u sebe. Psihološka struka imat će jako puno posla kako pomoći toj djeci – iskustva iz prakse iznijela je nedavno prof. psih. Davorka Kovačić Borković s NZJZ SDŽ, u sklopu kampanje “Ajmo govorit o zdravlju, mentalnom zdravlju!” koju je provela udruga “MoSt” u suradnji sa Sveučilištem u Splitu...
Ostatak teksta pročitajte na linku.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
