Ništa vas u uredima Oradiana neće podsjetiti na startup, nema infantilnosti ni kaosa, ured u starom građanskom stanu na Krvavom mostu ne izgleda kao da se u njemu živi.
Tek poneki detalj podsjeća da niste u, recimo, odvjetničkoj firmi; bijele ploče ispisane imenima institucija za mikrofinanciranje, školska ploča išarana kredama u boji, maketa divovskog čeka na 10.000 dolara s lanjske Shift konferencije na kojoj su proglašeni najboljim startupom i ugovor s prvim klijentom uokviren na zidu iza televizora.
I tema razgovora koji započinjemo ispod retro lustera-svijećnjaka je neuobičajena. Afrika. Antonio Šeparović priča starim dalmatinskim jezikom kakav smo već zaboravili. “Mama je došla roditi u Split, da se rodim u Hrvatskoj, ali odrastao sam u Capetownu”, govori odmjereno i tiho. Teško ga je zamisliti na pitchu ali očigledno nije loš, Iza Oradiana je ohrabrujuća kolona investitora, uglavnom VC fondova poput Credo Venturesa iz Praga, Playfair Capitala, Day One Capitala i nekoliko individualnih. “Posebna nam je čast što je u Oradian uložila Esther Dyson, nismo mogli vjerovati kad nas je nazvala”, kaže Šeparović. Tu su su još i Moaffak Ahmed i Pule Taukobong iz Afričke mreže poslovnih anđela (Africa Angels Network).
Problem mikrofinanciranja
U Oradianu djeluju vrlo smireno za ljude koji se hvataju u koštac s jednim od najtvrdokornijih svjetskih problema uopće – krajnjim siromaštvom. Oradian razvija softver za organizacije za mikrofinanciranje. Tri milijarde ljudi u svijetu nema pristup financijskim uslugama niti ga, prema standardima banaka i financijskih institucija, mogu dobiti. Mikrofinanciranje, usluge kreditiranja i štednje s minimalnim iznosima od nekoliko desetaka, stotina ili tisuća dolara, dosad je najbolji poznati način njihova uključivanja u financijski sustav ali riječ je problematičnom sektoru. Njegova tržišta su zabačeni ruralni dijelovi južnoameričkih, afričkih i azijskih zemalja, korumpiranih ili razorenih unutarnjim sukobima. Njihovi klijenti su najsiromašniji, uglavnom nepismeni ljudi.
Specijalizirani smo za najniže slojeve, naš sweet spot je sama baza financijske piramide, ljudi koji žive s nama s nezamislivo malo novca. Želimo biti Google za donji sloj svjetske populacije
Organizacije za mikrofinanciranje su raznolike, od neformalnih i polureguliranih banaka preko štednih i kreditnih zadruga do kombiniranih organizacija poput Oradianovih prvih klijenata Development Exchange Centera koji se bave edukacijom, pitanjima vode i uslugama štednje.
Za ljude koji trebaju novac, najveći su problem kamate. Prosječna kamata u mikrofinanciranju globalno je 35 posto, ali na terenu ima svega – od zemalja poput Šri Lanke i Etiopije gdje država umjetno održava do 17 posto i mikrofinancijske organizacije propadaju, do Uzbekistana gdje se penju do 80 ili 100 posto pa uz kamate na depozite od svega 7 posto mikrofinanciranje gotovo i nema efekta.
Oradian je odabrao Nigeriju. “Tržište je ogromno a potražnja za novcem tolika da sama stvara ponudu, broj financijskih usluga u Africi raste jako brzo”, kaže Šeparović. U Nigeriji, zemlji od 180 milijuna stanovnika, 23 banke servisiraju više od 20 milijuna ljudi. Oko 39 milijuna ih ima pristup financijskim uslugama i ako se izuzme 80 milijuna djece, ostaje 60 milijuna ljudi bez pristupa financiranju. “U takvim uvjetima, mikrofinanciranje koje se isplati već na iznosima od 50-ak ili 100 dolara ima najveći potencijal za rast”, kaže Šeparović. Ipak, mikrofinancijske organizacije ne šire se lako. Scena je posve nesređena, u njih često dolaze ljudi izbačeni iz banaka, korupcija cvjeta, države žestoko subvencioniraju svoje organizacije iz proračuna ili strane pomoći stvarajući nelojalnu konkurenciju NGO-ovima, novac nestaje.
Nigerijsko udruženje organizacija za mikrofinanciranje AMFIN ima 4000 članova. “Prate samo 400 najvažnijih jer nemaju kapaciteta za sve niti mogu pokrivati troškove”, kaže Šeparović. Iskustva su pokazala da mikrofinancijskim organizacijama mlađima od 6 godina omjer operativnih troškova pada 2 do 8 postotnih bodova godišnje, ali još uvijek oduzimaju 50 posto bruto vrijednosti njihovih portfelja. I tu nastupa Oradian.
Kako je nastao Oradian
Šeparoviću mikrofinanciranje nije bio prvi izbor. Kao dizajner interijera, počeo je programirati nezadovoljan poslom struci i to ga je odvelo u seriju poslova u marketingu, brend menadžmentu i prodaji. “U mikrofinaciranje me uveo prijatelj, kad me zamolio da pomognem jednoj organizaciji koja se htjela širiti internacionalno, tako sam uočio problem koji Oradian danas rješava”, kaže.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu telegram.hr