Očekivanja: S novim popisom stanovništva hrvatska će dobiti i novu sliku (ne)obrazovanih

Broj visoko školovanih raste, što je s 40 posto nadničara?

Popis stanovništva 2001. godine bio je hladna pljuska hrvatskome akademskom obrazu: pokazalo se da nam je obrazovna struktura katastrofalna, a da je osoba s visokom stručnom spremom samo 7,82 posto, ili nešto manje od 290 tisuća. „Olakotna okolnost“, ako se to tako može nazvati, ležala je u tome što se iz uobičajenih snebivanja često ispuštao podatak da imamo još četiri posto osoba s višom školom, kao i činjenica da smo računali broj visokoobrazovanih u stanovništvu od 15 godina na više (a osobe od 15 godina, čast izuzecima, teško da mogu imati fakultetsku diplomu).

Da se računanjem obuhvatila generacija od 25 do 64 godine, kako su upozoravali stručnjaci pozivajući se na svjetsku praksu, dobili bismo gotovo 15,82 posto visokoobrazovanih te 2001. godine. Ususret rezultatima novoga popisa nije zgorega podsjetiti na stanje obrazovne strukture s posljednjeg popisa, od kojega nas dijeli deset godina, ali i, mnogi se nadaju, drukčiji odnosi (obrazovnih) snaga.

Naime, nijedna računica nije tada mogla zamagliti podatak da imamo gotovo 40 posto stanovništva sa samo osnovnom ili bez završene osnovne škole. Točnije, Hrvatska je imala čak 801.168 osoba s osnovnom školom, što je udio od 21,75 posto, ili po veličini - grad nešto veći od Zagreba. Više od pola milijuna ljudi, ili njih 15,76 posto, imalo je nezavršenu osnovnu školu, što brojčano odgovara stanovništvu Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije zajedno.

Bez ikakve je škole u stanovništvu starijem od 15 godina bilo čak 105.332 osobe (2,86 posto), dakle, grad nešto manji od Osijeka. Pribroji li se tome podatak da je 70 tisuća stanovnika, što je grad veličine Zadra, potpuno nepismeno, jasno je da su obrazovanje odraslih, prekvalifikacije i doškolavanja bili imperativi koji su se, koliko toliko, provodili.Zabrinjavajuće je bilo i to što je više od 166 tisuća ljudi, ili grad nešto manji od Splita, imao između jednoga i tri razreda osnovne škole. Više od 400 tisuća ljudi imalo je između četiri i sedam razreda osnovne škole. Iako su nepismeni i oni bez škole najvećim dijelom dolazili iz redova starijih od 60 godina, začudio je podatak da je u kategoriji onih bez ikakve škole bilo i 5682 mladih u dobi od 20 do 39 godina!

Što će raditi s diplomom?
U prosjeku, Hrvatska je 2001. godine bila „srednjoškolka“ – najveći broj stanovnika imao je SSS, čak 47 posto ili više od 1,7 milijuna ljudi. To će, prema procjenama, vjerojatno ostati i u najnovijem popisu.

Od posljednjeg popisa uveden je bolonjski sustav visokog obrazovanja, koji daje diplome već nakon tri godine školovanja, mijenjale su se neke metodologije i izračuni, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na temelju tekućih podataka izradilo je procjenu prema kojoj je već 2007. godine Hrvatska imala 18 posto visokoobrazovanih u dobi od 25 do 64 godine, što nas stavlja uz bok europskim zemljama. Daju li se iz tih naznaka nazrijeti i nešto optimističniji podaci o obrazovnoj strukturi 2011. godine, pitamo demografa prof. dr. Anđelka Akrapa sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta:

- Brojka od oko 18 posto osoba s visokom i višom školom trebala bi biti realna u najnovijem popisu. No, što imamo od tog podatka ako se mladi nemaju gdje zaposliti? Samo otvaranje radnih mjesta potiče na obrazovanje – ističe Akrap.
S time se slaže i Bernard Jakelić iz Hrvatske udruge poslodavaca:

- Dugi niz godina govorimo kako obrazovne institucije moraju biti u najužoj interakciji s gospodarstvom. Danas se traže zanimanja koja naš obrazovni sustav ne „proizvodi“ u dovoljnoj mjeri, poput inženjera strojarstva, elektrotehničara i drugih egzaktnih zanimanja, a novi tehnološki procesi zahtijevaju nove kompetencije i vještine. Ne možemo danas imati iste kvote za pravnike i ekonomiste kao prije deset godina, jer se nemaju gdje zaposliti – upozorava Jakelić na našu staru boljku zbog koje, dodaje, stvaramo nezaposlive kadrove za burzu rada, a ne za tržište.

Jamči li školovanje uspjeh i biste li - da možete - sada odlučili drugačije?

Mladen Vuličević, državni službenik: Sa srednjom školom prije do posla
- Od trenutka kad sam prije 30 godina završio srednju školu, uvijek sam imao neko zaposlenje. Nisam sebi mogao dopustiti da me roditelji uzdržavaju. Radio sam najviše u ugostiteljstvu, sve dok mi se prije pet godina nije ukazala prilika za zapošljavanjem u državnu službu. Odlučio sam da je vrijeme imati jedan stalan i stabilan posao. Zadovoljan sam svojim poslom, no možda bih ga našao i prije da sam odmah nakon srednje škole upisao fakultet ili višu školu. Da sam završio fakultet, danas bih bio još zadovoljniji zaposlenjem, no isto tako ne bih rekao sa sigurnošću da bih prije našao posao.
Kada bi mi se pružila prilika da danas krenem na višu školu koja je vezana uz posao koji radim, bez razmišljanja bih prihvatio. Viša škola ili fakultet danas ne jamče posao. Možda bolje prolaze oni koji su završili samo srednju školu, jer će prije naći posao.

Renata Debeljak, novinarka i dizajnerica: Fakultet je gubljenje vremena
- Diploma mi nikad do sada nije pomogla da lakše nađem zaposlenje. Dapače, sjećam se da sam katkad bila izložena ljubomori iz radne sredine jer sam imala odgovarajuću školu iz struke. Danas sam na temelju vlastitih iskustava stvorila neki svoj stav: fakultet je gubljenje vremena.
Meni je bilo osobno zadovoljstvo završiti fakultet jer te sredina u kojoj se krećem drugačije gleda ako si bez škole. Na nekim poslovima poslodavcima moja diploma uopće nije bila važna: bilo im je samo važno da imam potrebno znanje i umijeće da posao odradim kako treba.
Da danas ponovno imam priliku odlučiti što i kako nakon srednje škole, ne bih upisivala nikakvu višu školu ni fakultet. Otišla bih iz Hrvatske i vani završila neki jednogodišnji tečaj u traženom zanimanju koji ti pruži više nego fakultet. Tamo naučiš više u jednoj godini nego ovdje u četiri fakultetske godine.

Ing. Mate Grgas Bile. TLM: Nitko sretniji od mene, radim posao koji volim
- Nakon završetka Fakulteta elektrotehnike u Splitu, gotovo godinu dana bezuspješno sam tražio posao u struci. Kako nije išlo, uskočio sam među učenike kao zamjena u OŠ “Petar Krešimir Četvrti” gdje predajem matematiku. Apsolutno sam zadovoljan.
- S učenicima mi je odlično. Čak sam ozbiljno razmišljao položiti pedagošku grupu predmeta i ostati u prosvjeti. Ali, kako mi je i dalje želja raditi u struci, nisam prestao tražiti i, na sreću, počinjem raditi u TLM-u na poslovima inženjera jake struje, dakle, na onim poslovima za koje sam se i školovao. Nitko sretniji od mene! Da ponovno odlučujem o školovanju, apsolutno bih izabrao isti put. Završio sam srednju elektrotehničku i ovaj fakultet bio je logičan nastavak školovanja. Da sam možda završio gimnaziju, danas ne bih tako razmišljao. U svakom slučaju, nisam se pokajao.

Dr. Marko Jelić: Znanost ne bih ni za što mijenjao
Prof. dr. sc. Marko Jelić, dekan Veleučilišta “Marko Marulić” u Kninu, akademsku titulu dipl. ing. biologije stekao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Zvanje doktora znanosti, pak, pripalo mu je, nakon uspješno obranjenog doktorata na Sveučilištu Christian Albrehts u Kielu, odnosno Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu.
Iako znanstvenik još od svoje 27. godine života, danas se, kaže, uglavnom bavi menadžerskim poslom vođenja jedine kninske visokoškolske ustanove. U tome nastoji biti što uspješniji, no znanost je, priznaje, oduvijek bila njegov životni izbor i nadahnuće.
- Obrazovao sam se za posao koji nadasve volim i kada bih trebao ponovno birati, izbor bi bio isti, a ništa ne bih mijenjao. U znanosti, naime, nema sputanosti, već je sve prepušteno znanju i kreativnosti. Znanost je jedna od djelatnosti u kojoj je moguće postići potpunu slobodu i afirmaciju. U mom slučaju bila je kvalitetan temelj i za posao kojim se sada bavim budući da je seriozan pristup osnova znanstvenog rada. Bilo se lako prilagoditi.

Ivan Petrušić, vinogradar i vinar iz Pojezerja: Škola mi ne treba u polju
- Završio sam samo osnovnu školu, uzgajam 26 tisuća trsova vinove loze na 3,5 hektara zemljišta. Na svom sam posjedu agronom, ekonomist, pravnik, radim upise u upisnike poljoprivredne proizvodnje, zahtjeve za poticaje, naplaćujem ih, bavim se prijavama za pečenje rakije Carinskoj upravi... U ovom poslu škola ne pomaže puno, sve je kako se tko znade snaći. Svi koji su učili iz knjiga kako obrađivati zemlju, brzo su propali. Nikakva literatura i školsko znanje u ovom našem polju ne može se primijeniti u praksi. Čitao sam samo stručne savjete prof. Šalinovića, koji su mi pomogli u sadnji vinograda i bavljenju lozom.

Bez škole: Najmanje u Zagrebu, najviše u Šibeniku
Najviše osoba s VSS-om imao je 2001. godine grad Zagreb, 16,66 posto, potom Primorsko-goranska županija 9,87 posto te Splitsko-dalmatinska županija 8,47 posto, a najmanje Krapinsko-zagorska 3,23 posto. Najviše stanovništva bez škole imala je, pak, Šibensko-kninska županija, gotovo osam posto ili 7414 osoba, a najmanje grad Zagreb, 1,14 posto.

Bolonjski proces: Broj diploma udvostručen
Iako će pravu sliku o obrazovnoj strukturi dati popis stanovništva, treba podsjetiti kako je publikacija Državnog zavoda za statistiku „Hrvatska u brojkama 2010.“ pokazala kako je, nakon što je diplomirala prva generacija „bolonjaca“, broj diplomiranih studenata u nas gotovo udvostručen. Tako su 2005. godine na visokim učilištima diplomirala 9732 studenta, a 2009. godine njih 20.251.

Nezaposleni: Gotovo polovica mladih
Obeshrabrujuće podatke šalje Hrvatski zavod za zapošljavanje: najviše nezaposlenih dolazi upravo iz redova mladih od 25 do 34 godine. U strukturi nezaposlenih u ožujku ove godine oni zauzimaju čak četvrtinu (25,5 posto), a slijede ih oni u dobi od 45 do 54 godine, kojih je 22,5 posto. Još je gori podatak da gotovo polovicu u cijeloj skupini nezaposlenih (oko 45 posto) čine mladi od 15 do 34 godine.