ALTERNATIVA: Kako je »vidovitost« postala biznis

Čak 20.000 ljudi živi od proricanja budućnosti i iscjeliteljstva

Činjenica je da smo posljednjih godina preplavljeni raznim iscjeliteljima, bioenergetičarima, vidovnjacima, astrolozima, tarot-majstorima... Dovoljno je prolistati oglasnike ili uključiti televizor u kasnijim noćnim satima, kada caruju prodavači obmana, a telefonski se impulsi naplaćuju kao zlato.

Čak je 150 tisuća kuna platila 55-godišnja Puljanka kako bi doznala što će joj donijeti budućnost. Puljanka je s 26-godišnjim Riječaninom stupila u kontakt putem oglasa koji je našla u jednom astrološkom časopisu. Za svaki mu je razgovor slala između dvije i tri tisuće eura. Iznos koji je mladić tražio za proricanje budućnosti povećavao se, a počele su i ucjene na koje je lakovjerna žena nasjela. Mladić je prijetio da će baciti uroke na njezinu obitelj zbog čega mu je i dalje slala novac. Slučaj je ovih dana završio tako što je policija podnijela kaznenu prijavu protiv mladića, koji sam sebi očito nije predvidio takvu budućnost.

Pitamo Dragu Plečka, najpoznatijeg hrvatskog alternativca koji se već godinama bavi prirodnom medicinom, bioenergijom i jogom, zbog čega je tolika potražnja za tim uslugama.

»To je rudimentaran oblik psihoterapije kojem se okreću oni koji su u beznadnoj situaciji. Tada gube sve kriterije i nastupa stanje koje definira stara rimska poslovica: 'Znam da nije istina ali me to umiruje...' To je kupnja mira na kratku stazu i odustajanje od životne borbe. Naravno da je sve to iluzija«, kaže Plečko.

Neki pak kažu da vidovnjaci i proroci doduše prodaju usluge koje ne ispunjavaju ono što obećavaju, ali je takva i gomila zakonski reguliranih proizvoda, recimo šampona koji obećavaju povećavanje volumena kose i posljedično tome privlačenje muškaraca... Neki od »proroka« i »vidovnjaka« šalju svoje usluge poštom, traže od vas da uplatite određenu svotu novca kako bi vas spasili uroka ili vam poslali talismane koji jamče sreću, ljubav, novac... Iza kvaziiscjelitelja i bioenergetičara često je i cijeli asortiman proizvoda poput pokrivača s magnetima za nekoliko tisuća kuna, bioenergetske ogrlice i narukvice, raznih krema upitne učinkovitosti...

Jesmo li doista tako lakovjerni ili pak samo očajni, jer kriza je dodatno kumovala procvatu vidovnjaka. Kada ljudi u potrazi za smislenim odgovorima spas ne pronalaze u racionalnom i realnom posežu za iracionalnim, hvataju se za maglovite slamke spasa iz usta nekog »proroka«.

»Uroci su srednjovjekovno praznovjerje koje ne postoji nigdje izvan naših glava. Djeluju na onog tko je dovoljno naivan da u njih vjeruje. Nažalost, narod vjeruje sve što vidi na televiziji ili pročita u novinama. Vidovitost se pak danas pretvorila u biznis. Čak 20.000 ljudi u Hrvatskoj živi od gatanja i čarobiranja. To što otimaju mnogo novca naivnim građanima smatram čistim razbojstvom i pitam se kako to nikome ne smeta - ni znanstvenicima, ni policiji, ni inspekciji, možda zato što bi se tako našlo dodatnih 20.000 ljudi na burzi rada. Smatram da se ljudima ne smije braniti ono u što žele vjerovati, jer bi to bilo ograničavanje demokracije, ali takva proročanstva i usluge ne smiju stajati desetke tisuća kuna«, objašnjava Plečko.

Kada je o iscjeljiteljstvu riječ, Plečko smatra da ništa ne treba braniti, samo treba staviti u zakonski okvir - djelatnici koj se time bave trebaju se registrirati, plaćati porez, ne smiju se miješati u medicinsku terapiju svojih klijenata i trebaju regulirati cjenik usluga čije prekoračenje treba drastično kažnjavati. Javna je tajna da se takve usluge sada naplaćuju i do nekoliko tisuća eura, vjerovali vi to ili ne, i to za posve bezvrijedne fraze koje za to žrtva dobiva.Smatra da je najveći problem što cijelo to područje u Hrvatskoj još nije zakonski regulirano. Pitamo ga koliko u Hrvatskoj ima »pravih« vidovnjaka i iscjelitelja, a koliko prevaranata koji koriste naivnost ljudi da iz njih izvuku novac. Odgovara da je, prema njegovim spoznajama, u nas vrlo malo onih koji imaju posebne sposobnosti, možda samo nekolicina. »Viđenje budućnosti kao niza konkretnih događaja povijesno je iznimno rijedak fenomen pa se mnogi čak spore zbog toga jesu li to doista bili i svjetski poznati Nostradamus, Mama Shipton, Tarabići i još nekolicina. Nijedan, uvjetno rečeno, vidovnjak nije nikada u kontroliranim uvjetima pokazao da vidi budućnost, iako se uvriježila ta podjela na 'prave' i 'lažne'. Tome su pomogli mediji koji svake godine objavljuju događaje za narednu godinu iz usta nekog 'pravog' vidovnjaka i kada se ništa od toga ne dogodi, to ih ipak ne pokoleba da iduće godine naprave isto. Jedan od takvih 'stručnjaka' čak je šest godina zaredom prognozirao da će se u toj godini pronaći lijek protiv aidsa. To se dakako nije dogodilo. Nitko se ne zapita kako to da nitko od 'vidovnjaka' ne može reći gdje je tijelo Antonije Bilić, da nitko nije predvidio tsunamije, napad na Twinse, katastrofe u Fukushimi, ekonomsku krizu u SAD-u, padove zrakoplova i sve te događaje koje bi bilo lakše predvidjeti nego nekome reći - 'upoznati ćete čovjeka čije ime počinje s M'«, tumači Plečko. No, kaže, možemo govoriti o određenom stupnju intuicije koji je potaknut ritualnim postupcima, tarotom i chingom ili darom kojim neka osoba može usmjeriti život onoga kome gata u dobrom smjeru ili može naslutiti što je za njega bolje u datom trenutku. Iskustva sa starim metodama gledanja u budućnost prije svega su statistička - možemo govoriti o tome da jedna osoba statistički pogodi neke detalje budućnosti bolje od druge, a tu je vjerojatno u igri i sposobnost da njezina podsvijest ostvari kontakt s kolektivnom sviješću. No to je druga priča.

I kada je o iscjeliteljima riječ, nema sumnje da ih ima koji pošteno rade svoj posao, ali je nemjerljivo više prevaranata koji koriste naivnost ljudi da iz njih izvuku novac. Nerijetko je nemoć medicine u liječenju određenih bolesti razlog što ljudi plaćaju iscjeliteljima velike iznose kako bi im pomogli u izliječenju. Godinama se već govori o regulaciji alternativne medicine, ali od toga još nema ništa.

»Ne treba ništa braniti, samo treba staviti u zakonski okvir: djelatnici koji se time bave trebaju se registrirati, plaćati porez, ne smiju se miješati u medicinsku terapiju klijenata i trebaju regulirati cjenik usluga čije prekoračenje treba drastično kažnjavati. Javna je tajna da se takve usluge sada naplaćuju i nekoliko tisuća eura, i to za posve bezvrijedne fraze koje za to žrtva dobiva. Ljudi plaćaju i nakon što se uvjere da im to ne pomaže. Prirodna medicina ima svoje domete, i to treba bolesnim ljudima reći, što nitko ne čini. Nemoć medicine ne znači moć paramedicine. Uvijek treba najprije uputiti čovjeka liječniku. No to ne znači apsolutnu vlast liječnika nad pacijentom koji ima pravo potražiti drugdje pomoć nakon što mu medicina nije pomogla. Pogotovo zato što su tu umiješani interesi raznih industrija čiji se suradnici, često liječnici, skanjuju nad prirodnom medicinom, a na tržištu prodaju i reklamiraju iste takve proizvode«, tvrdi Plečko.

Njemu se ljudi obraćaju zbog svih mogućih bolesti, često nakon što su obišli dosta specijalista, podjednako muški i ženski, najrazličitijih dobi.

»Kada je bolest u pitanju, pogotovo nerješiva, gube se sve predrasude, ali je nemoralno iskorištavati i takve ljude pljačkati. Imam jasno definirani cjenik koji je niži od 90 posto drugih alternativaca«, kaže Plečko.

Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić, kaže da je i sama iznenađena kako ljudi koji joj dolaze na savjetovanja, a na njima ima i dosta menadžera, pokazuju praznovjerje: »Čak ne mogu reći da je samo praznovjerje u pitanju, u većini je slučajeva riječ o nekim naučenim ponašanjima, recimo kuckanju u drvo ili o vlastitu glavu koja je isto 'drvena' kako ne bismo nešto urekli«.Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić, kaže da je i sama iznenađena kako ljudi koji joj dolaze na savjetovanja, a na njima ima i dosta menadžera, pokazuju praznovjerje: »Čak ne mogu reći da je samo praznovjerje u pitanju, u većini je slučajeva riječ o nekim naučenim ponašanjima, recimo kuckanju u drvo ili o vlastitu glavu koja je isto 'drvena' kako ne bismo nešto urekli«. Kaže da su ljudi često skloni takvom praznovjerju neovisno o stupnju obrazovanja i intelekta. Sjeća se slučaja kada je u Češkoj kupila nekoliko pari malih škarica za torbu kao znak pažnje svojim prijateljicama. Kada je jedne od tih škarica darovala svojoj prijateljici, sveučilišnoj profesorici, ova je brzo odjurila po novčanik i dala joj pet kuna, kako bi otkupila škarice, jer, prema njezinim riječima, »bilo kakve škare i noževi ako se daruju prekidaju prijateljstvo«. Prof. Uvodić Vranić prisjeća se i događaja kada je bila na jednom sprovodu. Znanica je nakratko nestala, a poslije je otkrila da je išla na grob svojih roditelja kako bi im poručila da je danas čuvaju.

»Kada čujete tako čudne izjave, zapitate se u čemu je problem. No ljudi jednostavno ne smatraju da su praznovjerni zato što slijede neke naučene tradicije. Smatraju da im takve radnje ili geste jamče određena osiguranja u nesigurnim životima. Među njima ima kulturnih i obrazovanih ljudi, ima i ateista i agnostika, koji navodno ni u što ne vjeruju, ali u njihovu ponašanju vidite da su praznovjerni«, kaže Uvodić Vranić.

Dodaje da se ljudi skloni praznovjerju, umjesto promišljena ponašanja, oslanjaju na neka poznata pravila, i to je njihov način nošenja sa stresom. Jedna od osoba koja joj se povjerila kazala je da gotovo cijelu plaću daje za tarot.

»Kada sam je pitala vjeruje li ona tarotu, rekla je da ne, ali to je način da s nekim razgovara, posebno noću kada ne može spavati«, kaže Uvodić Vranić. Dodaje kako većina ljudi ne smatra da će im tarot pomoći kao što je većina svjesna da neće osvojiti ništa na igrama na sreću, ali uplaćuju listiće, jer im je uzbudljivo iščekivanje brojeva.

»U ljudskoj naravi je da osjeća nesigurnost i usamljenost i onda pomoć traži u iracionalnom. Tako veliki postotak ljudi pročita horoskop, ali kada ih pitate vjeruju li u njega, odgovorit će niječno, no to ih neće spriječiti da ga pogledaju i sutra«, tumači Uvodić Vranić i zaključuje da nam je očito samo nekonzistentnost u ponašanju konzistentna.