Prijava
Traži
Nakon što je dva dana zaredom u Italiji zabilježen značajno manji broj zaraženih i umrlih, na europskih dioničkim tržištima odmah je zapuhao vjetar optimizma; ključni europski dionički indeksi u prvom su dijelu utorka rasli kao po objavi fantastičnih gospodarskih statistika.
Međutim, brzo iščitavanje pobjede nad koronavirusom iz dva dana manje crnih statistika u Italiji nije logično razmišljanje niti sa zdravstvenog, a još manje s ekonomskog aspekta. Gledajući sa zdravstvenog motrišta još ne znamo hoće li se druge zemlje tek suočiti s tragičnom talijanskom krivuljom rasta oboljelih i umrlih, a ne znamo niti hoće li se COVID-19 vratiti najesen čak i ako mu zaustavimo širenje do ljeta.
Razvoj pandemije u Sjedinjenim državama ukazuje kako bi zaraza mogla biti gora ili teža nego u Italiji. Gledajući ekonomski, čak i da se koronavirus u potpunosti zaustavi za mjesec-dva, u 2020. i 2021. možemo očekivati dramatični globalni gospodarski pad s razornim socijalnim posljedicama. Streloviti V-oporavak nakon zaustavljanja pandemije jednostavno je apsolutno nerealan već u ovom trenutku, i to je jasno svim ozbiljnijim ekonomistima.
Problem je u tome što se čini kako europski, pa tako i hrvatski, donosioci odluka izgleda još nisu u dovoljnoj mjeri osvijestili dramatičnost ekonomskih posljedica krize inicirane COVID-19 zarazom. Još je veći problem u tome što se one koji upozoravaju na predstojeću ekonomsku dramu ušutkava argumentom kako zasad prvenstveno treba brinuti o zaustavljanju epidemije. To je velika greška. Upravo financijske i ekonomske mjere koje sada poduzmemo mogu spriječiti da Hrvatska ne uđe u ekonomsko Ledeno doba. A mjere koje je lansirala hrvatska vlada su zbrzane i nedorečene. Trebaju korekcije.
Ivica Brkljača, jedan od najboljih hrvatskih mladih ekonomista, s okom za prepoznavanje suštine problema, ovih je dana na svojoj Facebook stranici vrlo oprezno i pristojno pokušao upozoriti kako bi trebalo više brinuti o ekonomskim posljedicama te stoga pridružiti nacionalnom stožeru nekog od vrhunskih ekonomista. Iako Brkljača nije napisao ništa protiv strategije obrane od koronavirusa, ekipa na Facebooku ga je pretežito vrlo brzo poklopila plitkim tezama kako su sada mjere protiv zaraze prioritet. Posebno težak komentar za mladog Brkljaču dao je ugledni hrvatski znanstvenik Igor Rudan obraćajući mu se s visoka: „Ne brini, apsolutno postoje rješenja, njih čak nekoliko i nitko nije zaboravio na ekonomiju. Samo sada trebamo pregrmiti epidemijski val koji nam slijedi u idućih 30 dana, onda ćemo moći i o ovim temama. Nakon globalnog ekonomskog rasta koji praktično traje još od 1945., dakle 75 godina bogaćenja, nadam se da mjesec dana sada valjda možemo izdržati da spasimo živote dosta ljudi, a onda će ekonomija svakako opet doći u prvi plan neminovno.“
Čak i ako zanemarimo da je Rudan u prvo vrijeme pandemije imao vrlo drugačije stavove o COVID-19 zarazi, njegov odgovor Brkljači velika je greška zbog barem pet razloga:
Prvo, tvrdi da sigurno ima nekoliko rješenja, a očigledno je da rješenje ne mogu naći niti najveće i ekonomski najjače nacije. Prije bi se reklo da svi još uvijek lutaju i ne snalaze se. Američke Federalne rezerve praktično su javno obećale da će kupovati trezorske zapise, obveznice, komercijalne zapise… u neograničenim količinama. Niti jedna centralna banka nikad nije dala obećanje da će ulijevati novac svugdje gdje god treba, a tržišta su nastavila padati. Američki Kongres i Senat nastavili su se pak svađati oko koncepta 2.000 milijardi dolara teških fiskalnih mjera koje, između ostalog, spominju čak i dijeljenje po 3000 dolara kućanstvima. I još nije jasno hoće li to biti dovoljno dobro rješenje. Ako Rudan zna kakvih je to „više rješenja“, bilo bi dobro da ih podijeli s Hrvatskom i ostatkom svijeta. Čak i fiskalno konzervativni Nijemci koji sada imaju velik novac za stimulanse sami su sebi prognozirali pad od 5 posto.
Drugo, Rudanova teza kako nitko nije zaboravio na ekonomiju, možda vrijedi za neke razvijenije zemlje, ali se sve više čini kako je hrvatske mjere postavio netko tko misli da država može opstati samo s javnim sektorom i bez privatne ekonomije. U Hrvatskoj postoji tradicija donošenja odluka sa zanemarivanjem ekonomskih posljedica.
Treće, najgora je teza da ima vremena za bavljenje ekonomijom, jer će odgađanje kvalitetnijih rješenja pogoršati situaciju. Reći tako nešto u situaciji kad hitno moraš smišljati plan B za slučaj dugoročnog zastoja međunarodne trgovine jest blago rečeno neodgovorno.
Četvrto; govoriti kako se nakon 75 godina postojanog globalnog rasta možemo malo strpjeti previđa činjenicu da je niz velikih zapadnih demokracija od zadnje financijske krize 2008. suočen sa gospodarskom stagnacijom te je očigledno da mizerne stope rasta ne mogu održati dugoročnu fiskalnu održivost. Iako nije razvijena, Hrvatska je u grupi zemalja koje su suočene sa stagnacijom ili malim rastom.
I peto – svaki ozbiljniji znanstvenik trebao bi biti svjestan kako ovo nije kriza kao i svaka druga te kako spekulacije s mogućim ulaskom u ekonomsko Ledeno doba uopće nisu neodgovorno pretjerivanje. Upravo zbog toga nužna je pravilna i što manje štetna ekonomska prilagodba nacije, Europe i planeta. Prilagodba treba biti hitna, a ne s odgodom.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
