Prijava
Traži
Praznik kojega se u nekim boljim vremenima slavilo obilnim čašćenjem, plesom i pjesmom ove godine vjerojatno će biti najturobniji dosad: nema slavlja, ali nema ni velikih prosvjeda. Kako stvari stoje, prosječan hrvatski radnik može slaviti jedino činjenicu da se radnikom uopće može nazvati.
Na nestanak radničke klase u Hrvatskoj upućuju apsolutno svi podaci, od prosječne isplaćene plaće (koja je oko tisuću i pol kuna manja od primanje u javnoj upravi) do omjera broja zaposlenih i umirovljenika.Brojke su neumoljive: u zemlji s gotovo četiri i pol milijuna stanovnika zaposleno ih je manje od milijun i pol - točno 1,468.000. Oduzmu li se poljoprivrednici i obrtnici, brojka pada na 1,113.687 zaposlenih. Od te brojke, u realnom sektoru - dakle, mimo javne uprave i državnih tvrtki - radi manje od pola milijuna ljudi. A i njih je sve manje: od 20 tisuća novih nezaposlenih od početka ove godine golema (u ožujku čak 12.400!) većina na burzu rada prijavila se upravo iz prerađivačke industrije i građevinarstva.
Na pomor radničke klase u Hrvatskoj upućuju apsolutno svi podaci, od prosječne isplaćene plaće (koja je oko tisuću i pol kuna manja od primanje u javnoj upravi) do omjera broja zaposlenih i umirovljenika: u samo dva desetljeća broj radnika gotovo se izjednačio s brojem penzionera, 3:1 na 1,19:1. Sumorni podaci govore da na Praznik rada 2012. godine između 18 i 24 tisuće radnika radi bez plaće, da se za njih najmanje 100 tisuća ne uplaćuju doprinosi za mirovine, a da ih se još najmanje 34 tisuće nalazi u 55 tisuća tvrtki koje su u blokadi preko godinu dana. Dakle, sve što bi najnovijim mjerama Vlade trebali dobiti jest - radnu knjižicu u ruke.
Danas hrvatski radnik (dakle, onaj koji nešto stvarno proizvodi ili prodaje mimo države) ima oko 700 kuna manju plaću državnog prosjeka, koji je po službenim podacima 5.463 kune. Ne popravljaju ga čak ni zaposleni u školstvu i znanosti, redom visokoobrazovani, koji primaju otprilike toliko, no zato se u javnoj upravi mogu pohvaliti s plaćama od 6.231 kunu. U cijeloj državi iznadprosječne plaće isplaćuju se tek u Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji, dok radnici koji posao traže, recimo, u Splitu, u startu mogu očekivati barem 14 posto manja primanja.
'Radi se o nepravdama, posebno u odnosu javnog i realnog sektora. A i sama država ništa nije učinila kako bi svojim građanima osigurala minimum sigurnosti: prije samo nekoliko mjeseci odobravala je pozajmice tvrtkama, pa su tako u Dalmacijavinu, Bizovačkim toplicama ili Adriachemu radnici dobili plaće u netto iznosu - dakle, ni sama Vlada nije vodila računa o uplati doprinosa. A sada, kada donose nove zakone, situacija se može jedino pogoršati', kaže predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević. Na pitanje što očekuje od današnjih prosvjeda u Zagrebu, odgovorio je jasno: ne očekuje ništa.
'Dajemo građanima priliku da dođu, koliko su svjesni da mogu utjecati na promjene - toliko će ih doći. Kao sindikalist imam mogućnost nastaviti raditi po svome ili pratiti ono što narod misli, no među građanima vlada defetizam i nepodnošljiva gromoglasna šutnja. Ja na to ne pristajem. Organizirat ćemo prosvjed i ukazati na probleme, pa makar bili sami', kaže Matijašević.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
