Luka Veverec, 38-godišnji inženjer građevine koji je na pragu 30-ih poslao siguran, ali njemu nezamislivo dosadan posao 'k vragu' i otisnuo se u nepoznato. Tijekom pet godina koliko je radio u struci uštedio je dovoljno da si omogući predah od rutine. S curom je krenuo na šestomjesečno putovanje koje mu je zauvijek promijenilo život.
Možda se sad pitate se što je to Park znanosti. Riječ je o jedinstvenom modelu popularizacije znanosti. I to ne samo u Hrvatskoj, nego i mnogo šire. Tijekom jednosatne šetnje njegovim parkom posjetitelji se susreću s 25 eksponata. Svaki od njih, kao što smo rekli, predstavlja neku određenu nastavnu jedinicu. Trenutačno pokriva fenomene iz domene fizike, geografije, astronomije i psihologije. Uskoro će ponudu eksponata udvostručiti, ali o tome više za koji tren.
Otkako je pred malo manje od dvije godine otvorio Park – drugi rođendan slave u travnju, posjetile su ga tisuće djece, roditelja, velikih i malih istražitelja.
Dobro je to uhodana obiteljska priča u kojoj je najvažnije, pronaći način da se djecu kroz dobro složenu priču zainteresira za znanost. Nerijetko se kući vraćaju toliko oduševljeni da mu pišu koliko im je susret s njegovim eksponatima proširio vidike i učinio im učenje zanimljivijim. Takve su situacije najveća potvrda njegova rada.
Ali da je od samog početka sve išlo glatko, nije. Daleko od toga. Možda u njegovom glasu nećete čuti ogorčenje, no priča o Parku znanosti kuhala se dugo, sporo i s puno začina.
Njegov je rad dugo ostao nezamijećen. Čak i kad bi zainteresirao ljude, često bi ostao kratkih rukava jer nisu razumjeli važnost investicije. Nije se predao. Štoviše, krenuo je razvijati nove eksponate. Dok nije ganjao sreću i vukao ljude za rukav u svojoj bi radioni planirao, crtao i konstruirao nove eksponate.
Budućnost nam je, kaže Luka, uz generacije koje dolaze svijetla. Sve što im treba jest malo poticaja. Zato trkom u Oroslavlje! Karta je 30 kuna, tura je vođena, a pitanjima i sramu zbog neznanja nema mjesta. Upravo suprotno. Samo se tako nešto može naučiti! Ja svoju nećakinju i sve njene prijatelje na proljeće zasigurno vodim u Mokrice. Moram vidjeti ostatak eksponata i malo izbrusiti svoje zahrđalo znanje. Uz vodiče kao što su to Luka Veverec i njegova ekipa to možda konačno i zavolim fiziku i shvatim zašto se nebo još uvijek nije srušilo na nas.
Ostatak članka pročitajte na: tportal.hr