Prijava
Traži
Po logici ‘vuk sit, koza cijela’ država je izmijenila zakonski okvir za mirovinske fondove, dajući im veću slobodu ulaganja, istodobno ostavljajući dizanje doprinosa za drugi stup nekoj drugoj Vladi. Zašto više od 90 posto građana nije imalo ništa za reći o izboru potportfelja, jesu li izmjene dovoljne za dugoročnu održivost mirovinskog sustava i pristojne mirovine, razgovaramo s čelnicom Udruge fondova Dijanom Bojčetom Markojom.
Godinu dana je od uvođenja potportfelja. Možete li se osvrnuti proteklo razdoblje?
Prije godinu uvedena su tri kategorije A, B i C kojima su obvezni mirovinski fondovi omogućili osiguranicima izbor ulagačkog miksa sukladno individualnom izboru i planovima koje imaju, riziku koji su spremni preuzeti, te shodno tome očekivani prinos na dulji rok, naravno uz odgovarajuću regulativu i ograničenja. Vodeći se pravilima dugoročnog investicijskog planiranja, kategorije su prilagođene
članovima različite životne dobi, a razlikuju se po udjelu dionica, obveznica i udjela koji mogu biti uloženi u Hrvatsku, članice EU ili zemalja OECD-a, a temeljem čega se i očekuju razlike u prinosima.
Koliko se ljudi samoinicijativno odlučilo na izbor?
Više od 90% novih članova nije samostalno izabralo kategoriju, već su raspoređeni u mirovinski fond kategorije B. Takav podatak ne iznenađuje jer još velik broj članova ne bira samostalno mirovinsko društvo u kojem će štedjeti već raspodjela ide po preko REGOS-a po dobro uhodanoj proceduri. Zakonom je omogućeno da članovi mogu
promijeniti kategoriju fonda svake treće godine, bez naknade, ali ni ovdje ne možemo govoriti o nekim značajnijim fluktuacijama, što nije ni realno za očekivati u prvim godinama od uvođenja kategorija.
Koji su razlozi relativno slabog interesa građana za svoju mirovinsku štednju?
Mirovinskim društvima u prvoj je fazi bitno da su članovi upoznati s mogućnošću izbora i što ta tri portfelja za njih znače te kako izborom A, B ili C kategorije mogu utjecati na visinu budućih mirovina iz drugog stupa. Sva četiri mirovinska društva aktivno rade na odnosima sa svojim članovima te im kroz različite kanale omogućuju pristup informacijama i stanju na osobnim računima. Imamo naznake da se situacija na tržištu vezana uz interes lagano mijenja, ne onim tempom kojim bi to mirovinski fondovi željeli, ali se primjećuje zanimanje članova za rad fondova te stanje na računu. Ljudi su svjesni toga da je tu riječ o njihovim osobnim sredstvima koja su nasljedna. Lani je provedeno veliko istraživanje tržišta koje nam je pokazalo da ljudi vjeruju u štednju u drugom stupu te da su neskloni eksperimentiranjima.
71,2 milijarde kuna
dosegnula je imovina pod upravljanjem četiriju obveznih mirovinskih fondova.Izmjenama zakona liberalizirana su ulaganja mirovinskih fondova. Je li to dovoljno za ostvarivanje dugoročnih ciljeva mirovinske reforme?
Novi zakon o obveznim mirovinskim fondovima donio je niz poboljšanja, od organizacije do investicijskog procesa. Propisani su stroži organizacijski zahtjevi, ograničenja ulaganja manje su restriktivna, proširene su mogućnosti investiranja, fondovi mogu stjecati više od 10 posto vlasništva u kompanijama, dopušteno im je ulagati u infrastrukturne projekte u Hrvatskoj, i sve je to korak naprijed. Ako investicijske prilike gledamo kroz hrvatsko tržište kapitala, postoji nedostatak izbora financijskih instrumenta. Zakonske promjene dijelom su riješile taj problem, no razvoj tržišta i dalje mora biti prioritet jer ima iznimnu važnost za hrvatsko gospodarstvo. Dobro je što je sada barem regulativno usklađeno s onim EU, a daljnji koraci su na sudionicima tržišta. Izlazak dioničkih društava na tržište ubrzao bi tempo razvoja. Nova izdanja i IPO-i su važni i za drugi i za treći stup jer bi se postigla veća diverzifikacija ulaganja.
Ostatak intervjua pročitajte na portalu poslovni.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
