Prijava
Traži
Za posao ne treba nikakva veza, a takve tvrtke ne traže mlade ljude koji sve znaju nego one koji brzo uče.
Dečki su posao našli potpuno samostalno. Nije trebala nikakva veza, a, prema njihovim riječima, takve tvrtke ne traže mlade ljude koji sve znaju nego one koji brzo uče.Posao u informatičkom sektoru već je godinama najunosniji, a Google i Facebook spadaju u najpoželjnije kompanije. Pitate li se kako se zaposliti te kako izgleda radni dan u Facebooku? Ponekad to ispadne puno lakše nego što biste mogli pomisliti...
Goran Žužić, Igor Jerković, Bruno Rahle, Filip Pavetić, Leo Osvald, Tomislav Novak, Igor Čanadi, Ivo Sluganović, Nino Uzelac i Matija Osrečki hrvatski su studenti koji su dobili praksu u gigantima Facebooku i Googleu. Portal Zimo.co donosi njihove životne priče i onu o tome kako su dospjeli u najuspješnije tvrtke na svijetu.
Dečki su posao našli potpuno samostalno. Nije trebala nikakva veza, a, prema njihovim riječima, takve tvrtke ne traže mlade ljude koji sve znaju nego one koji brzo uče.
– Tvrtku sam pronašao na web-stranici na kojoj se početkom svakog mjeseca objavljuju oglasi tvrtki, uglavnom iz SAD-a, koje traže programere. Tvrtke su najčešće dobile velike investicije pa nije rijetkost da u nedostatku lokalnih programera financiraju vize i premještaj ljudi iz Europe – rekao je Nino Uzelac koji trenutačno radi u tvrtki Matygov iz Kanade.
Nadovezao se Ivo Sluganović koji se zaposlio u Facebooku.
– Preporuke se jako cijene i mogu pomoći da vas intervjuirali, ali kasnije su potpuno nevažne. Osim činjenice da sam u srednjoj školi puno programirao za natjecanja iz informatike, mislim da je vrlo bitno i što sam u razgovoru znao predložiti neke svoje ideje, ali i otvoreno priznati da puno toga ne znam. Kompanijama nije cilj pronaći ljude koji već sve znaju nego one koji brzo uče jer, ionako, primjerice Facebook, koristi velik broj internih alata, pa su svi koji dođu zapravo početnici – poručuje Ivo Sluganović.
Na početku su se svi osjećali čudno i bili očarani svime što su vidjeli, a kada su stekli rutinu, to im je postalo normalno. Zadovoljni su i uvjetima na poslu.
– Dođem na posao oko 10.30 sati, potom doručkujem i lagano krećem na posao. Okruženje je ležerno i fleksibilno tako da ne postoje fiksni planovi. Mogu otići s posla poslije podne ili kasno navečer, ovisno o umoru i drugim planovima – opisuje Matija Osrečki svoj radni dan u Googleu.
Slično radno iskustvo imaju i na Facebooku.
– Na posao najčešće dođem u 12 sati, a odlazim oko 21. Zvuči dugo, ali uistinu nije. Imamo ručak i večeru, a nerijetko igramo i Guitar Hero, stolni nogomet, stolni tenis, biljar. Međutim, kako su ovdje uvjeti fantastični (osim dobrog društva, imamo golemi monitor, besplatnu hranu, prostorije za odmor, košarkaško igralište, tuševe…), važno je napomenuti da ovdje nije bitno koliko se radi, bitno je što se napravi. Ako možete napraviti što se od vas traži u tri sata, odlično, radit ćete tri sata dnevno – opisuje Bruno Rahle svoj radni dan u Facebooku.
– Shvatili smo da je ovo iskustvo veliki kapital i da se može puno toga napraviti ako to doista želiš – poručuju dečki.
Nakon završene tromjesečne prakse dečki dolaze u Hrvatsku i nastavljaju sa svojim životima, ali već imaju planove za sljedeće ljeto i upoznavanje Silicijske doline.
Cijelu priču pročitajte ovdje.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
