DRŽAVNI SLUŽBENICI PROTIV NADZORA

'Dolasci na posao mogu se kontrolirati i na jutarnjoj kavi'

Sindikat državnih službenika upozorio je da evidentiranje dolazaka na posao, koje od 1. svibnja propisuje novi pravilnik, nije u skladu s kolektivnim ugovorom, pa smo njihovog tajnika Sinišu Kuhara upitali što je sporno u kontroli prisutnosti na radnom mjestu, koju već provode mnoge državne institucije, a sindikati je doživljavaju kao Big Brother.

Dok se Vladu kritizira zbog oklijevanja u rezanju birokracije, a privatni sektor državne službenike često proziva zbog neučinkovitosti pogrdno ih nazivajući 'biološkim podstanarima', sindikat državnih službenika, kao u nekom paralelnom svemiru, otvara novu bitku tražeći labaviji nadzor dolazaka na posao.

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika pisao je ovih dana na tri adrese: Ministarstvu gospodarstva, Agenciji za zaštitu osobnih podatka i Pučkom pravobranitelju, upozoravajući da je Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima nelegalan te da su neke od metoda nadziranja dolazaka i odlazaka s radnog mjesta u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

Protivi li se Sindikat državnih službenika svakom obliku evidentiranja dolaska službenika na posao ili samo upozorava na činjenicu da je sada u sivoj zoni i da ga treba uskladiti sa zakonom i kolektivnim ugovorom?

- Ne protivi se, ali smatra da to pitanje treba regulirati aktima koje propisuje Pravilnik. Pritom rješenja trebaju proizlaziti iz naravi službe i vrste posla koji se obavlja. Tamo gdje je najvažniji učinak, odnosno izvršeni rad, rješenja trebaju biti fleksibilna, kako za poslodavca, tako i za zaposlenika, a tamo gdje je važnija fizička prisutnost, evidencija bi trebala biti detaljnija. Što se tiče davanja osobnih podataka u svrhu evidentiranja dolaska na posao, smatramo da to nije primjereno svrsi utvrđivanja fizičke prisutnosti. Činjenica da netko jest na poslu može se utvrditi mnogo humanije od skeniranja otiska prstiju – zašto ne i tijekom jutarnje kave sa zaposlenicima, brifinga s kolegama ili obilaskom radnih prostorija.

Posebno pretjeranim i neprimjerenim smatrate skeniranje otiska prstiju, kakvo u Zagrebu prolaze službenici Trgovačkog suda i Porezne uprave. Zašto bi takva biometrijska evidencija bila gora ili opasnija od identifikacije karticom, kakvu poznaju zaposlenici mnogih većih tvrtki?

- Prikupljanje osobnih podataka koji pojedinca razlikuju od ostalih, po našem mišljenju, predstavlja prekomjerno i svrsi evidentiranja dolaska na posao neprimjereno prikupljanje podataka. Ono je opravdano samo u službama gdje to zahtijevaju posebni sigurnosni razlozi. Zašto bi poslodavac raspolagao vašim osobnim podacima koji predstavljaju vaš specifični genski potpis samo zato da utvrdi činjenicu da ste došli na posao? Hoće li poslodavac od zaposlenika, osim otiska prsta, zatražiti i uzorak mokraće kako bi utvrdio da jeste li pod utjecajem alkohola i droge, ili ste možda u drugom stanju?

Smatrate li da je dio radničkih prava i to da im se ne evidentira dolazak na posao?

- Radnička prava trebaju biti usklađena s onima poslodavaca. Ako poslodavac sam nije obvezan voditi evidenciju dolaska na posao i ne želi je regulirati kolektivnim ugovorom, sporazumom s radničkim vijećem, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, otkud mu onda pravo propisati takvu obvezu radniku? Hoće li on takvu evidenciju, koju nije obvezan voditi, dati na uvid radniku kad mu to zatreba da bi ostvario neko pravo iz rada ili će je koristiti samo za vlastite potrebe, u slučaju disciplinskih postupaka ili otkaza?

Hoće li ovaj apel sindikata u vrijeme kad je naglašena nužnost smanjenja broja zaposlenih u javnoj upravi i kad mnogi prozivaju državne službenike za nedovoljan i neučinkovit rad, biti kontraproduktivan za vaše članove i prepoznat kao pokušaj zaštite neradnika?

- Svako reagiranje sindikata državnih službi moguće je protumačiti na ovaj ili onaj način. Službenici i namještenici također su radnici koji sami i putem svojih sindikata imaju pravo na borbu za zaštitu i promicanje svojih prava. Pritom ne bježimo od opravdanih kritika da se organizacija rada u državnim tijelima može poboljšati, a tako i njihova učinkovitost. Međutim, dužnosnike i rukovodeće službenike ne postavlja struka, već politika, a kad je netko za svoj rad odgovoran svojim političkim mentorima, a ne zakonima i propisima i pravilima struke, onda imamo stanje u državi kakvo imamo.