Dostavljači, nevidljivi heroji koronakrize, svaki su dan na cesti. Ovo su njihove priče.
Svaki radni dan posljednjih šest mjeseci 23-godišnja Doris Bakarić stavlja na leđa sada već prepoznatljiv Wolt ruksak, sjeda na bicikl i kreće u akciju. Tako je i sada. Rutina je ostala manje-više ista - narudžba, bicikl, dostava i tako u krug, čak i unatoč svim rizicima koji uopće nisu mali. Ipak, tvrdi da će raditi sve dok bude mogla.
- Nije mi svejedno, i to ne toliko zbog mog osobnog zdravlja, nego zbog bake i djeda s kojima živimo u istoj kući. Pokušavam s njima što manje stupati u kontakt jer sam prilično izložena - rekla je Doris.
Wolt je, objašnjava, uveo određene mjere kako bi se smanjio rizik. Uvedena je beskontaktna dostava, a “oboružani” su i dezinfekcijskim sredstvima, imaju maske i rukavice. Dnevno obavi 20-ak dostava.
Jadranko Tudović (59), dostavljač Glova dostave, kao i dosad, obavlja automobilom, a vozi osam ili devet sati dnevno. S obzirom na aktualnu situaciju, osjeća promjene u svojoj svakodnevici.
“Imamo više posla, dvije do tri dostave po satu, ako su kratke, računajući podizanje i samo dovoženje. Zastoja ponekad ima u trgovinama jer je previše narudžbi istovremeno”, govori nam.
Iako je, za razliku od mnogih drugih, svaki dan “vani”, na terenu, zaraze se osobno ne boji. Uostalom, upotrebljava masku i rukavice, kako to zahtjeva Glovo, i pridržava se propisanih mjera.
“Ne bojim se jer u potpunosti razumijem kako to funkcionira. Čovjek se može bojati samo drugog čovjeka koji je nekorektan. Ovako se držite propisanih pravila i ne približavate se”, objašnjava Tudović. Kaže da su u prvom valu ljudi znali naručivati ogromne količine, ali da se sada to primirilo. Korisnicima bi poručio da naručuju karticama i da ne pretjeruju s količinama.
Članak je u skraćenom izdanju prenesen s portala novac.hr