Poruka Međunarodnog monetarnog fonda bila je jasna: oporavak od velike recesije 2008. i 2009. godine je zaustavljen, a ukoliko se političari ne trgnu iz svog stanja nonšalancije, postoji ozbiljan rizik da nas čeka novi globalni ekonomski i financijski slom.
Novo izvješće MMF-a o stanju globalne ekonomije obojeno je sivim tonovima i crnim upozorenjima. Ušli smo u "opasnu novu fazu ekonomije". Rizici su se "rapidno povećali". Vlade koje prebrzo pokušaju srezati deficit "ubiti će rast". To su samo neke od rečenica iz izvješća koje djeluje kao uvodniku u Armagedon.
Političke elite uvijek korak iza tržišta
No ono što najviše bode u oči jest izražena zabrinutost MMF-a zbog činjenice da su političari u opasnosti da u potpunosti izgube kontrolu nad događajima. MMF-ov savjetnik Olivier Blanchard posebno je kritičan prema europskoj političkoj eliti, koja izgleda "kao da je uvijek jedan korak iza događaja na financijskim tržištima". A oni bi trebali spasiti eurozonu.
Ništa bolja situacija nije ni u SAD-u, gdje se republikanci i demokrati prvenstveno bave politikantstvom, umjesto da se posvete spašavanju najveće svjetske ekonomije koja iz dana u dan sve više tone. Američki oporavak od krize već sad zaslužuje epitet povijesnog. Nažalost, u negativnom smislu.
Začarani krugovi ekonomije
Tri godine nakon općeg financijskog sloma, MMF je u novom izvješću ilustrirao potencijalne rizike nastanka ne jedne, nego dvije ekonomske "petlje".
Prva uključuje korelaciju ekonomskog rasta, smanjenja deficita i poslovanja banaka. Ako je rast malen, proračunski deficit postaje veći, a vlade su pod pritiskom da srežu javne troškove i povećaju poreze kako bi ispunile svoje fiskalne planove. Međutim, rezanje potrošnje i povećanje poreza vode do još manjeg rasta, što opterećuje likvidnost i bonitet banaka. Banke onda klijentima posuđuju manje novaca, što vodi do novog smanjenja ekonomske aktivnosti i većeg deficita.
Što kad se istovremeno ubija rast i gubi povjerenje?
Zvuči jednostavno. Problem je smo što je MMF puno bolji u analizi ovog problema, nego u pronalasku adekvatnog rješenja. "Fiskalna konsolidacija ne smije biti prebrza, jer će ubiti rast. Ne može biti ni prespora jer će ubiti kredibilitet", stoji u izvješću. Zvuči logično. Međutim, problem aktualne situacije se očituje u tome da planovi o redukciji deficita istovremeno ubijaju rast i uzrokuju gubitak povjerenja. A to stvara neviđeni kaos na financijskom tržištu.
Političari razvijenih zemalja dosad nisu pokazali da imaju sposobnost, pa ni motivaciju da barem skiciraju koordinirani plan koji bio kao primarne ciljeve imao trenutno jačanje aktivnosti na tržištu, u kombinaciji s dugoročnim mjerama postepenog smanjenja deficita. Merkel i Obama to su samo potvrdili prije dva dana, kada su u razgovoru mudro zaključili da je potrebna odlučna akcija. Samo ne znaju koja. Ali dobro je da znaju da je potrebna.
Quo Vadis eurozono?
Sve to drugu ekonomsku "petlju" čini ozbiljnom i realnom opasnošću. A odnosi se na mogućnost da se dužnička kriza u Europi dodatno produbi, i da ima negativan efekt i na ostale razvijene, ali i ekonomije u razvoju. MMF još uvijek ne predviđa raspad eurozone, ali je ozbiljno zabrinut zbog načina na koja se kriza s periferije proširila na centar. Istovremeno, politička prepucavanja europskih financijera Grčku dovode u ozbiljnu opasnost da bankrotira, a MMF smatra da bi to na globalno tržište imalo puno gore implikacije negoli je imala propast Lehman Brothersa 2008. godine. Što znači da bi nastala još gora recesija, smatra Guardianov ekonomski analitičar Larry Elliot.
Vrijeme je da se pripremimo za najgore
MMF nudi neke solidne savjete za pokretače globalne ekonomije, u rasponu od sugestije središnjim bankama da smanje kamatne stope, državama da uspore s rezanjem deficita ako se i rast počne dramatično smanjivati, do molbe europskim i američkim političarima da se počnu ponašati kao odrasle i razumne osobe. Neke od ovih stvari će se i dogoditi, ali ne sve, i ne onoliko brzo koliko bi MMF to želio. U izvještaju nije slučajno usporedno istaknuta prognoza tromog rasta globalne ekonomije s još crnjom alternativom recesije s dvostrukim dnom, koju mogu uzrokovati tvrdoglavi, ali i neodlučni političari.
S obzirom na sve što se događalo samo ovog tjedna - od odgode nove tranše za Grčku, rezanja talijanskog rejtinga od strane S&P-a, do optužbi na račun Obame da je socijalist jer želi povećati poreze bogatima - MMF se ima i pravo pripremati za najgore. A imamo i mi.
MMF se priprema za najgori scenarij