Dok ruralni prostori u većini zemalja današnje Europe postaju mjesta ugodnog i kvalitetnog življenja u koja hrli sve više urbanog stanovništva zasićenog skupim i nezdravim životom u gradovima, hrvatski ruralni krajevi sve su pustiji i zapušteniji. U njima je komunalna infrastruktura slabo razvijena, ali i ona socijalna infrastruktura koju čine zdravstvo, školstvo, kultura, sport... Potreba uravnoteženog regionalnog razvoja uvijek je prvorazredna politička tema koju svaka vlast iznovice načinje programatskom tvrdnjom da je Hrvatska snažna onoliko koliko su snažne njezine regije, a ne Zagreb kao metropola. Nažalost, domaća stvarnost izražena i kroz statističke pokazatelje i kroz iskustva govori posve drukčije.
Dovoljno je pogledati gospodarske pokazatelje: u Zagrebu koji doslovce sam čini "trećinu", a u mnogočemu i "polovinu" Hrvatske, posluje 34 posto od ukupnog broja poduzetnika u Hrvatskoj. Oni zapošljavaju gotovo 900.000 ili približno 40 posto zaposlenih u državi, a ostvaruju 51 posto ukupnih prihoda i rashoda, odnosno 54 posto ukupne dobiti svih poduzeća. No, ne samo Zagreb, već i ostali gradovi poput Splita, Rijeke, Osijeka, Zadra i drugih, prostor su u kojem se dominantno odvija život svake vrste - od gospodarskog, političkog do kulturnog. Iako ruralna područja čine čak 90 posto kopnenog te 60 posto naseljenog dijela Hrvatske i premda u njima živi 47 posto ukupnog stanovništva - ona su najvećim dijelom nerazvijena, pa ne čudi da većina tamošnjeg stanovništva "bježi" u gradove pridonoseći sve većoj pustoši. Procjenjuje se da čak 77 posto ruralnih područja obilježava izrazito zaostajanje u razvoju.
U dokumentu "Za razvoj ruralnih krajeva" koje je Hrvatski farmer d.d. za ruralni razvoj i marketing objavio 2007. godine, u uvodu koji potpisuje ministar poljoprivrede Petar Čobanković, stoji kako ruralni prostor u Hrvatskoj karakterizira "slabo ili nikako razvijena tehnička odnosno komunalna (struja, vodovod, plin, kanalizacija; ceste, željeznica, telefonska mreža i dr.), a pogotovo socijalna infrastruktura (vrtići, škole, zdravstvene ustanove, trgovine, pošta, knjižnice, muzeji, galerije i dr.)". Da bi se oživjeli ruralni krajevi potrebno je najprije smanjiti tamošnja negativna demografska kretanja za što treba "izgraditi neophodnu fizičku, socijalnu i gospodarsku infrastrukturu, posebice onu vezanu izravno na poljoprivredu kao gospodarsku djelatnost, kako bi se život u ruralnim prostorima učinio lakšim i kvalitetnijim" te "značajno podići i poboljšati naobrazbu seoskog stanovništva".
Funkcije su uglavnom koncentrirane u Zagrebu, decentralizacija nije provedena kako treba, pa otud i dubok jaz između urbane i ruralne Hrvatske koji se i dalje produbljava bez naznaka da bi se u dogledno vrijeme išta moglo promijeniti.
U "RURALNOJ" HRVATSKOJ ŽIVI 40 POSTO STANOVNIŠTVA
Prema kriterijima EU, urbanim područjem smatra se ono na kojem živi više od 500 stanovnika na četvornom kilometru, dok se ruralnim područjima smatraju oni na kojima živi manje od stotinu stanovnika na četvornom kilometru. Prema tim kriterijima, danas u Hrvatskoj u ruralnim područjima živi oko 40 posto stanovništva. Gledajući po regijama, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 38 posto stanovništva Hrvatske živi u Zagrebu, oko 30 posto na Jadranu, 18 posto u Slavoniji, a 13 posto u središnjem kontinentalnom dijelu Hrvatske bez Zagreba. Ruralnu Hrvatsku čini gotovo 450.000 poljoprivrednih kućanstava s gotovo 1,5 milijuna stanovnika. Čak petina njih ili 297.000 starije je od 64 godine.
MIGRIRALO POLA STANOVNIŠTVA
O migracijama, koje se najčešće odvijaju između sela i grada, govore i podaci da od 4,4 milijuna stanovnika Hrvatske, njih 2,3 milijuna ili 52 posto živi u mjestu svog rođenja. Od preostalih 2,1 milijun stanovnika 890.000 živi i radi u drugom mjestu ali istoj županiji u kojoj je rođeno, dok 710.000 živi u drugoj županiji od one u kojoj su rođeni. Preostalih pola milijuna Hrvata živi u inozemstvu.
- 77 % ruralnih područja obilježava izrazito zaostajanje u razvoju
- 18 % stanovništva Hrvatske živi u Slavoniji
SVE VEĆE RAZLIKE IZMEĐU RURALNIH I URBANIH PODRUČJA