Hrvatska će među prvima uvesti digitalnu nomadsku vizu

Tko ne bi želio živjeti u ovoj zemlji i dobivati plaću iz Njemačke ili Austrije?

Digitalni nomadi su ljudi koji svoj posao obavljaju online i sve što im je potrebno jest internetska veza. Tako privremeni ured mogu imati svugdje gdje je internet dovoljno brz i dostupan. Zato vole mijenjati mjesta i države iz kojih rade jer poslodavac su si oni sami ili pak nisu obavezni gotovo nikad susresti se s njim.

Uskoro bi upravo digitalni nomadi mogli postati česti hrvatski gosti, a Hrvatska bi mogla biti jedna od rijetkih svjetskih zemalja koja će regulirati status digitalnih nomada i izdavati im digitalnu nomadsku vizu.

Prvi korak je učinjen, institut digitalnih nomada uvršten je u prijedlog Zakona o strancima koji je u petak dospio u prvo čitanje u Saboru, a do kraja godine trebao bi biti raspravljen i usvojen te bi prema planu na snagu trebao stupiti s početkom 2021.

Dio zasluga za ubacivanje digitalnih nomada u hrvatsko zakonodavstvo pripada poduzetniku Janu De Jongu. Jer, da ste prije samo četiri mjeseca pitali i čitali na društvenim mrežama Jana De Jonga, nizozemsko-splitskog poduzetnika, što bi Hrvatska mogla poduzeti da popravi svoje prihode, pokrene potrošnju i samim tim zavrti krug opstanka mnogih hrvatskih tvrtki, te Hrvatsku učini destinacijom za cjelogodišnji boravak, a ne samo privremeni turistički posjet u tri ljetna mjeseca, odmah bi vam ponudio odgovor – regulirajte pravila o digitalnim nomadima, napravite digitalnu nomadsku vizu i otvorite se svijetu i jednostavno ih pozovite.

Jan De Jong nije izmislio digitalne nomade, trend je nomadstva jačao i prije krize, no ono što jest napravio je da je bez krzmanja na svom Linkedin profilu uputio otvoreno pismu hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću pozivajući ga da se pozabavi pitanjem digitalnih nomada i pozicijom Hrvatske na toj mapi. I, premijer je reagirao, pozvao ga je na razgovor, saslušao i uvažio te mu omogućio da svoju inicijativu obrazloži i nadležnima u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu turizma, Ministarstvu rada i Ministarstvu financija. U svom otvorenom pismu Jan De Jong vrlo jednostavno objasnio je logiku potrebe digitalne nomadske vize.

“Zamislite, dajte tim digitalnim nomadima pravo da dolaze i rade iz Hrvatske do maksimuma. 12 mjeseci – bez obzira na državljanstvo prema digitalnoj nomadskoj vizi. Mnogi stanovi koji su prazni izvan sezone mogli bi naći nove stanare. Plaće koje zarade digitalni nomadi trošit će u Hrvatskoj – što će rezultirati golemim poticajem našeg gospodarstva kroz potrošnju. Ako Hrvatsku otvorimo za turiste, zašto ne bismo otvorili ovu zemlju za visoko plaćene digitalne nomade?”, napisao je u otvorenom pismu premijeru.

Kotačić koji bi omogućio da se digitalno nomadstvo regulira u Hrvatskoj se pokrenuo. Kako je kazao Jan De Jong za Večernji list, predstoji mu susret s ministrom financija i konkretniji razgovori o modelima i rješenjima digitalnog nomadstva u Hrvata.

U novom prijedlogu zakona koji je na prvom čitanju u Saboru digitalnim nomadima omogućilo bi se da rade tijekom tri mjeseca, na koliko se izdaje turistička viza, kao i da im privremeni boravak traje maksimalno do 12 mjeseci, s tim da ga mogu opet zatražiti tek nakon šest mjeseci života izvan zemlje željenog boravka. Za sada nije određen imovinski cenzus koji bi trebali imati, jedino se zna da će svakako biti viši od onog koji se propisuje za, primjerice, spajanje obitelji ili neke druge razloge zbog kojih stanovnici trećih zemalja traže radne ili boravišne vize na dulji rok.

Kako je izvijestio Nikša Vukas sa saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, koji, uzgred budi rečeno, nije prihvatio prijedlog Zakona o strancima, premda dio o digitalnim nomadima podržavaju, kazao je kako se raspravljalo o visini imovinskog cenzusa od 15 do 20.000 kuna.

Ipak, taj dio kao i niz drugih parametara koji bi trebali biti regulirani poput poreza i osiguranja trebali bi se donijeti zasebno, Vladinom uredbom. Kako nam je kazao Jan De Jong, s radom je krenula svojevrsna radna skupina, sastavljena od predstavnika ministarstava, a do sada su se informirali o raznim oblicima koje imaju zemlje poput Estonije i njihovoj regulativi. Ono što bi sada valjalo učiniti, smatra De Jong, jest vidjeti koje su hrvatske komparativne prednosti, odnosno koji su to uvjeti koje bismo mogli bolje prilagoditi da bismo bili konkurentniji. Primjerice, imovinski cenzus valja dobro proučiti i procijeniti tko bi to sve bio i s kakvom plaćom dobar potrošač u Hrvatskoj.

Članak je u skraćenom izdanju prenesen iz Večernjeg lista.