Prijava
Traži
Višemilijunske menadžerske zarade s jedne strane i ponižavajuće niske nadnice radnika s druge strane, nisu rezervirane samo za Hrvatsku: sve veće razlike među pojedinim slojevima stanovništva pogađaju gotovo sve europske zemlje.
Iz Ministarstva socijalne politike i mladih (MSPM) nije dobijen odgovor na pitanje hoće li se, i kako, angažirati na smanjenju jaza između bogatih i siromašnih u Hrvatskoj. Vijest o tome kako u Hrvatskoj živi 221 bogataš, a mala skupina multimilijunaša raspolaže ukupnom imovinom od 30 milijuna dolara ili više od 200 milijuna kuna, razgolitila je pravu sliku današnje socijalno duboko raslojene Hrvatske. Dok jedni plivaju u bogatstvu, drugi jedva spajaju kraj s krajem, žive u strahu od ovrhe, skupljaju papire za oprost dugova ili premeću po kontejnerima. Dok jedni žive u vilama i ljetuju na egzotičnim otocima, svaki peti građanin Hrvatske ne može podmiriti ni osnovne životne troškove, a više od 60.000 djece živi ispod granice siromaštva.
Nekadašni srednji sloj gotovo je nestao. Višemilijunske menadžerske zarade s jedne strane i ponižavajuće niske nadnice radnika s druge strane, nisu rezervirane samo za Hrvatsku: sve veće razlike među pojedinim slojevima stanovništva pogađaju gotovo sve europske zemlje. To što smo dio globalne pojave, hrvatsku vlast ne bi smjelo uljuljkati u lažnom uvjerenju da smo dio neizbježnog svjetskog trenda koji ne ovisi o nama, jer će se jaz među ljudima, upozoravaju stručnjaci, produbljavati, a rizik od socijalnih napetosti rasti.
Jaz između bogatih i siromašnih nije ništa novo: Hrvatska s malom zadrškom slijedi ono što se događa u velikom svijetu gdje se socijalne razlike među stanovništvom povećavaju, sve manji broj ljudi ima sve veće bogatstvo, sve veći broj ljudi nalazi se u riziku od siromaštva, a nekadašnji pripadnici srednjeg sloja našli su se u nevoljama i postaju ranjiva populacija koja se ne može nositi s izazovima suvremenog razvoja, ocjenjuje Gojko Bežovan, profesor socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Posljedice su takvog trenda, upozorava, rast nesigurnosti u društvu i slabljenje socijalne kohezije.
– Država će sve više trošiti na represivne mjere jer raste nezadovoljstvo stanovništva, neće se imati otkud financirati socijalne programe, a sve veći broj građana bit će u neizvjesnosti za podmirivanje svojih potreba na očekivanoj razini. Na to neće moći utjecati ni ti ljudi, niti njihove vlade, jer će se mnoge odluke donositi izvan njihovih zemalja – zabrinut je Bežovan. Hrvatska je, kao dio te poharane europske periferije, zajedno s drugim tranzicijskim zemljama opterećena prezaduženšću rađana, nekretninskim balonom koji se još nije ispuhao, a građani su jako osiromašili financijalizacijom koja je bacila svijet na rub propasti, upozorava Bežovan. U nešto su boljoj situaciji Češka i Slovačka, iako i oni imaju velike probleme i diferencijaciju društva.
– Sav je produktivan biznis u rukama stranog kapitala. Oni rade da maksimaliziraju profit, a onda dobro nagrade svoje povjerenike. To je uski sloj onih koji dobro zarađuju i oni iznose kapital iz zemlje – tumači Bežovan. Zato se u novim članicama Europske unije govori o novoj kolonizaciji, a taj problem naši političari ne mogu nasloviti kao izazov, niti civilne inicijative ima tko poduprijeti, upozorava zagrebački sociolog. U takvoj situaciji, smatra, dobro bi došao neki novi Soros koji bi tu mogao nešto učiniti, jer će inače ovaj dio svijeta »doslovno početi nositi gaće na štapu«.
Filantrokapitalizam
Za Bežovana, jedan vid poželjne reakcije na ovakvo raslojavanje u Hrvatskoj bio bi i filantrokapitalizam.
– Nažalost, kod nas je taj oblik filantropije, gdje dio jako bogatih ljudi pokazuje određeni vid odgovornosti i kroz zaklade i druge projekte vraća dio bogatstva natrag u društvo ili u zajednicu, tek u zamecima – veli Bežovan. Takvo bi ponašanje, smatra, trebalo hrabriti, tim više što je dio tih ljudi zatečen jer društvo ne pokazuje adekvatnu potražnju prema njima. Zajednica i društvo trebali bi napraviti više da se hrvatski bogataši integriraju u društvo, jer su danas na margini, a dio njih se odrodio. »Naši novčari se svojim ugovorima obvezuju da će se odroditi od društva, pa tako ne mogu dati ni običnu izjavu za javnost, dok predsjednici banaka u Austriji, Engleskoj, sjede u upravama sveučilišta, sveučilišnih zaklada, aktivni su i vidljivi«, uspoređuje Bežovan...
Ostatak članka pročitajte na linku.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
