On-line istraživanje na temu „Čega se hrvatski poslovnjaci odriču u recesiji“ časopis za managere i poduzetnike Poslovni savjetnik proveo je u suradnji sa konzultantskom tvrtkom Proago, a u želji da saznaju čega se hrvatski poslovnjaci odriču u krizi. On-line istraživanje provedeno je u periodu od 03. - 15. studenog 2009., na uzorku od 368 ispitanika, a pred vama su neki od rezultata ankete.
Autorica Poslovnog savjetnika, dr. sc. Majda Rijavec, komentirajući rezultate istraživanja kazala je da je "zanimljivo kako priličan broj ispitanika izjavljuje da recesija nije nikako ili je vrlo malo utjecala na njihov život".
Moguće je da se radi o ljudima koji se bave takvim poslom da ih ekonomski problemi i nisu jače pogodili, ali kod nekih se radi i o određenom životnom stavu. Naime, bez obzira što imaju problema oni misle da ti problemi u njihovom životu nisu bitni. Jedan ispitanik to i direktno kaže - Nije utjecala na moj društveni život jer je moj društveni život zasnovan na kvalitetnim ljudskim odnosima, a ne materijalnim. Dakle, iako se njegovo materijalno stanje pogoršalo on to ne smatra bitnim za svoj život.
Od onih koji izjavljuju da je kriza utjecala na njih većina navodi značajno smanjenje izdatka za različite stvari kao što su izlasci na večere ili kulturna događanja, a dio njih općenito smanjuje sve troškove zbog straha od toga što nosi budućnost. Iz dobivenih rezultata o tome čega se odriču vidljivo je da su na prvom mjestu luksuzne stvari bez kojih možemo živjeti, poput nakita, satova i večera dok su pri dnu ljestvice kozmetika, obuća i odjeća te oprema za dom. Neke kriza još uopće nije pogodila, ali i oni paze na kućni budžet iz straha što nosi budućnost (Za sada me kriza nije pogodila u značajnijoj mjeri. Više preventive radi - manje izlazim i više pazim na sto trošim novce).
Iz prijašnjih svjetskih kriza poznato je da uspješno suočavanje krizom zahtijeva promjenu vrijednosti. Najlakše krizu podnesu oni koji shvate da se moraju odreći nekih materijalnih stvari i potražiti zadovoljstvo u nečemu što manje košta. To čini i veći dio ovih ispitanika. Tako mnogi navode da kriza nije utjecala na njihov društveni život – umjesto u restoranima, s prijateljima se druže kod kuće ili na nekim manje skupim mjestima (Potaknula je kreativnost u iznalaženju novih načina dobre zabave drugačije od nametnutih stereotipa jer visoka cijena nije uvijek jamstvo dobrog provoda; Promijenila se lokacija, ali ne i količina druženja. Više je druženja uz kavu i čaj, kućni domjenci, manje restorana). No, dio njih ipak navodi da su se druženja značajno smanjila. To su očito oni koji druženja koja zahtijevaju više novca nisu uspjeli zamijeniti s onima koja manje koštaju ili ne koštaju ništa. Neki su se gotovo potpuno povukli u sebe (Kriza je potpuno promijenila moj društveni život. Svi su se nekako otuđili i povukli u svoja četiri zida... Ni sama nisam drugačija). Kako je kod poslovnih ljudi veliki dio društvenog života vezan za posao pa se druže na domjencima, poslovnim večerama i ručkovima ili edukacijama – mnogi su zbog krize izgubili taj vid duženja, a nisu ga uspjeli zamijeniti drugim
Iz odgovora je očito da jedan broj ispitanika (iako ne veliki) osjeća tipične negativne psihološke posljedice krize – loše raspoloženje, depresivnost te strah i nesigurnost za budućnost kod sebe, ali i drugih. Tipične izjave takvih ljudi odnose se na to da se način druženja promijenio i da su teme razgovora postale tmurne i depresivne (Dio prijatelja je ostao bez posla, svi s kojima razgovarate na neki način su deprimirani; Manje je poziva na druženje, manje organiziranih odlazaka na izlete, vikende, svi su depresivniji, zabrinuti za dane i mjesece koji slijede, neki od prijatelja su ostali bez posla.). No neki su čak u ekonomskoj krizi pronašli i nešto pozitivno (Kriza je na mene utjecala pozitivno. Počeo sam više kontaktirati s prijateljima; Kuhamo sami i družimo se oko našeg stola. Posla je više - dobava namirnica, planiranje jelovnika, pranje suđa, ali je zanimljivije i nekako iskrenije).
Može se zaključiti da na dio poslovnih ljudi kriza nije utjecala, ali ipak ima više onih koji navode određene posljedice. Najveći broj reakcija je konstruktivan (kontrola troškova, promjena vrijednosti), a manji broj čak u krizi pronalazi nešto pozitivno. No, jedan broj njih (iako ne veliki) pokazuje i negativne psihološke posljedice poput depresije i povlačenja u sebe.