Integritet čovjeka ili pak linija manjeg otpora?

Na kongresu KP SSSR-a 1956. generalni sekretar Nikita Sergejevič Hruščov je na zaprepaštenje mnogih deputata iznio kakve je zločine počinio Josif Visarionovič Staljin, koji tek što je umro - 1953., nakon 30 godina svoje strahovlade i kulta ličnosti. Netko je glasno „šapnuo": ,,A gdje ste bili vi?" Hruščov je pitao tko je to rekao. Nitko se nije javio. Tada je Hruščov rekao: „Tovariš, točno tamo gdje si ti sad..." Kad malo razmislimo, onda od namjernog okretanja glave da se „ne vidi" nepravda, s jedne strane, pa do „samoubilačke" principijelnosti i poštenja na drugoj strani, negdje u sredini kontinuuma leži ljudska značajka integritet. Značajka čovječnosti! Integritet je više od poštenja jer označava tendenciju zalaganja za moralna načela ne samo zbog vlastite dobrobiti već i zbog šire zajednice. Integritet ili približan hrvatski pojam - vjerodostojnost - „krovna" je vrlina, jedna povrh svih, koja objedinjuje čitav niz drugih časnih ljudskih osobina i vrijednosti - poput poštenja, savjesnosti, skromnosti, odgovornosti i dr. Biti osoba od integriteta znači biti od riječi, govoriti što misliš, ispuniti ulogu, očekivanja i obećanja, opredijeliti se i zalagati za smislen i pravedan svijet. Osobni ideali i načela takvoj su osobi nešto jako važno, na što se očekivano nadovezuju i dosljednost, otvorenost, hrabrost, solidarnost, spremnost na žrtvu.

A sad se pitamo: smije li takav čovjek nekada zauzeti i pomirljiv stav, a da ne ugrozi svoj integritet? Treba li uvijek ići do kraja i pod svaku cijenu? Ili je mudro sačekati, propustiti nešto - da bi se naknadno, kad se steknu uvjeti i snaga, ostvario veći cilj i pomak društva. Možda je, unatoč integritetu, u nekim situacijama poželjno pričekati „praviji" trenutak u zalaganju za neko opće ili zajedničko dobro. Zar se Galileo nije pod pritiskom odrekao heliocentričnog sustava, ali je i dalje potajice radio na napretku znanosti? U kućnoj izolaciji na koju ga je osudila Inkvizicija crkve, u svojih je zadnjih osam godina života napisao i svoje najveće djelo, temelj suvremene mehanike.

Ili treba riskirati, držati se sebe, do kraja? Tko će to znati, ali duboka ljudska dvojba postoji. O tome će na koncu presuditi specifičnost situacije i osoba o kojoj je riječ. Nema pravila, upute. Sve ovo, naravno, nema nikakve veze s onima koji mirno i stalno podnose evidentnu nepravdu prema drugima, čak nalaze i dobre racionalizacije zašto se to događa. I na koje se odnose narodni slogani: „Ne bi' se štel mešati", „Gledaj svoja posla." ... Njih je, nažalost, znatno više nego vjerodostojnih osoba koje su zadužile ljudsku povijest i pridonijele da se toliko odmaknemo od pećine k visinama.

Zapratite nas na LinkedIn-u
→ https://www.linkedin.com/company/posao-hr