U četiri godine Velika Britanija zaradila je uvozom kvalificiranih zdravstvenih radnika više od tri milijarde funti. Izračunali su na Otoku da su oko polovice tog iznosa u proračun unijeli porezi na iste te plaće, a da su drugu polovicu zaradili jer nisu ulagali u obrazovanje i edukaciju medicinskog kadra koji im je, takoreći, pao s neba. Stoga ne čudi da je, da bi zadržali svoje liječnike u čije su znanje ulagali, niz europskih država, posebice posljednjih godina, povećavao plaće liječnicima i medicinskim sestrama.
Posljednji je primjer tomu rumunjski zdravstveni sustav gdje je, prema napisima medija, primjerice liječniku u primarnoj zdravstvenoj zaštiti plaća novim zakonom udvostručena na gotovo dvije tisuće eura. Povećane su plaće svim liječnicima i medicinskim sestrama u javnom sustavu rumunjskog zdravstva. Isto su to proljetos napravili i Česi, gdje je u posljednjih pet godina tamošnjim liječnicima plaća u prosjeku rasla 43 posto, a sestrama 32 posto. U usporedbi s prosječnom plaćom, liječnici u Češkoj imaju oko 24 tisuće kuna plaću, što je 143 posto više od prosječne plaće radnika u toj zemlji, objavljivali su prije iz njihova Ministarstva zdravstva. Kod nas su ti iznosi bitno drukčiji, ali treba uzeti u obzir da je riječ o prosjeku plaća i o plaćama u sustavu koji u svakoj državi ima svoje specifičnosti.
Usporedba po jednakom sustavu. No, prema podacima Ministarstva zdravstva, prosječna plaća kirurga u Hrvatskoj, koji nema voditeljsku funkciju, iznosi 12.115 kuna, uz tri dežurstva taj iznos raste za još oko dvije tisuće kuna. Liječnik internist pak s tri dežurstva mjesečno zaradi 13.302 kune neto plaću, a specijalizant bez dežurstava 7905 kuna. Ti su iznosi, dakle, prosjek plaća navedenih kategorija zaposlenih u zdravstvu gdje je, mora se jasno istaknuti, niz dodataka na uvjete rada koji čine razlike u plaćama kako liječnika tako i medicinskih sestara.
Kako kaže, ljudi u zdravstvu imaju različite dodatke na uvjete rada, što je dosta detaljno razrađeno, jer nije isto pregledavati u ambulanti ili stajati osam sati za operacijskim stolom. Liječnički sindikat, podsjetimo, zakonski nije dobio reprezentativnost te u aktualnim pregovorima sudjeluje u smislu savjetnika. Hoće li se to nastaviti, odlučit će nakon idućeg sastanka zakazanog za petak, a ono od čega liječnici ne odustaju, neovisno o rezultatima pregovora, jest poseban zakon o njihovim plaćama po uzoru na suce.
Opširnije na vecernji.hr