Iza rešetaka, a rade i školuju se

Velik broj zatvorenika i pritvorenika u hrvatskim zatvorima nametnuo je sve veću potrebu njihova jačeg radnog angažmana. Na godinu ih, naime, kroz zatvorski sustav prođe 20.000, a trenutačno su svi hrvatski zatvori prekapacitirani.

Ravnatelj Uprave za zatvorski sustav pri Ministarstvu pravosuđa Branko Peran kaže da je rad zatvorenika i njihovo strukovno obrazovanje jedan od najvažnijih tretmanskih postupaka koji pridonosi svrsi izdržavanja kazne, odnosno rehabilitacije. Krajnji je cilj smanjiti recividizam. Zato se nastoji pronaći radni angažman za što više zatvorenika. Pritom se vodi računa o mogućnostima svake kaznionice ili zatvora. Naravno, vodi se računa i o tome da zatvorenici imaju pravo na rad iako to nije njihova obveza, a raditi mogu svi koji to žele i koji su radno sposobni.

Peran kaže da je rad zatvorenika uglavnom organiziran u radionicama, gdje obrađuju drvo i metal, a rade i u ugostiteljstvu, poljoprivredi, na održavanju, šljunčarenju, eksploataciji kamena i izradi betonske galanterije. Osim toga, zatvorenike se angažira i za pomoćno-tehničke poslove, primjerice za održavanje čistoće zatvora, pranje vozila, bojanje, rad u praonici rublja, kuhinji i skladištu.
Zakon, doznajemo, omogućava zapošljavanje zatvorenika kod poslodavaca, odnosno izvan ustanove, a mogu obavljati i vlastitu djelatnost. Zatvorenike se sve više angažira za povremeni rad, primjerice, berbu grožđa u velikim vinogradima, a interes je velik, posebice u Dalmaciji.
Budući da broj zatvorenika u Hrvatskoj kontinuirano raste, nastoji se povećati i broj radnih mjesta, kako u ustanovama tako i kod poslodavaca izvan zatvora, pa se već dulje vrijeme surađuje s tvrtkama TOZ Penkala, Končar i Plamen.

Prema riječima ravnatelja Perana, zatvorskoj je upravi već neko vrijeme problem zastarjela oprema i postrojenja, a istodobno velik broj radno sposobnih zatvorenika od kojih se ne mogu zaposliti svi. Treba im tako linija za proizvodnju namještaja od oplemenjenih ploča, a dobro bi im došla i lakirnica za drvoprerađivačku i metalsku radionicu u Kaznionici Lepoglava. Među prioritetima je i rekonstrukcija farme mliječnih krava u kaznionici u Valturi te poljoprivredna mehanizacija u svih šest radionica u kaznionicama.
Peran smatra i da je nužna jača suradnja kaznionica i zatvora s lokalnom zajednicom, posebice u poboljšanju standarda u zatvorima u tim sredinama.

U ustanovama koje za to imaju uvjete organizira se i osnovna i strukovna izobrazba kao te stjecanje dodatnih radnih vještina zatvorenika. Zatvorenicima u dobi do 21 godine koji nemaju osnovnoškolsko obrazovanje daje se mogućnost da ga završe, dok se opismenjavanje, doznajemo, organizira za sve, neovisno o dobi.
Ovisno o sposobnostima i sklonostima zatvorenika te o trajanju njihove kazne i još nekim drugim okolnostima, određuje se vrsta izobrazbe. Kad završe školovanje, zatvorenici dobiju svjedožbu koja ne otkriva da su je dobili u kaznionici kako bi nakon zatvora imali ravnopravne uvjete za traženje posla.
Zanimljivo je da se zatvorenicima može omogućiti i stjecanje višeg i visokog stupnja obrazovanja. U tim slučajevima trošak snose zatvorenici.

Tržište za proizvedeno zajamčeno
Proizvodi koje su izradili zatvorenici dosad su se prodavali na različite načine, ovisno o vrsti proizvoda i usluga. Dio se prodaje u kaznionici, a dio putem narudžbi za poznatog kupca. Zakon omogućava da se dio proizvoda može prodati putem javnog natječaja.

Verificirano više programa za osposobljavanje
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa verificiralo je, doznajemo, više programa za osposobljavanje. Riječ je o programu za osnovno školstvo odraslih te osposobljavanju za osnovne poslove u kuharstvu i ugostiteljstvu. Program traje 365 sati.
Nadalje, za dvije godine može se steći niža stručna sprema za zvanje kuhara, konobara, pomoćnog kuhara i konobara. Jednogodišnjom izobrazbom zatvorenik se može osposobiti za sobaricu i šivača.