Je li Hrvatska ulaskom u EU preuzela obvezu da uvede euro u krizi?

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska se odlučila za preuzimanje eura

“Kada smo imali referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji glasali smo o Ugovoru o pristupanju. U Ugovoru o pristupanju stoji da će Hrvatska pristupiti europodručju. Prema tome, referendum je održan”, rekao je predsjednik Vlade Andrej Plenković komentirajući upit o održavanju referenduma o uvođenju eura.

Obzirom da je Hrvatska u prvoj polovici srpnja primljena u članstvo u ERM II, svojevrsnu čekaonicu za ulazak u eurozonu te imamo dvije godine za uvođenjem eura, ušli smo u ovaj mehanizam u vrlo osjetljivim vremenima uoči najavljene gospodarske krize uzrokovane pandemijom.

Ministar Zdravko Marić najavio je kako će se pet mjeseci prije finalnog uvođenja eura uvesti dualne cijene. Dakle, bit će ispisane i u kunama, i u eurima, a građani strahuju od naglog porasta cijena uzrokovanih promjenom valute.

Prvi je formalni korak k uvođenju eura ulazak u Europski tečajni mehanizam (ERM II), za što je ključna podrška država članica europodručja i institucija EU-a. 10. srpnja 2020. Hrvatska je primljena u članstvo u ERM II, svojevrsnu čekaonicu za ulazak u eurozonu te je hrvatska kuna vezana uz euro, a njegovo se uvođenje očekuje 1. siječnja 2023.

Naime, svaka država članica prije uvođenja eura mora provesti najmanje dvije godine u tečajnom mehanizmu, čime ona pokazuje da je sposobna funkcionirati u uvjetima stabilnog tečaja prema euru. Podrška država članica europodručja i institucija EU-a ovisi o njihovoj ocjeni gospodarskog stanja države kandidatkinje, ponajprije stupnju konvergencije i makroekonomske stabilnosti, kao i o političkoj volji za daljnje širenje monetarne unije.

ERM II. je postavio kriterije koji su jedinstveni mehanizam za ocjenjivanje politika budućih članica eurozone (tečaj, inflacija, deficit, javni dug). Od aktiviranja mehanizma ERM II. Hrvatska i Bugarska morat će održavati tečaj nacionalne valute u rasponu od plus/minus 15 posto prema euru te u tečajnom mehanizmu provesti najmanje dvije godine. U osnovi to znači da bi se u Hrvatskoj euro mogao uvesti s prvim danom 2023. godine.

Hrvatska je ušla u ovaj mehanizam u vrlo osjetljivim vremenima, pa nije najjasnije u kojoj će se mjeri budućoj članici eurozone dopustiti odstupanje od temeljnih pokazatelja koje zemlja mora držati pod kontrolom, baš kao što mora kontrolirati tečaj u rasponu od plus/minus 15 posto prema euru. Prije svega se motre razina javnog duga, inflacija i proračunski deficit.

Što se tiče inflacije, nju sustavno pokušava probuditi kod članica eurozone Europska središnja banka, ali u tome nije osobito uspješna. Javni dug i proračunski deficit kriteriji su koji će na putu oporavka od krize izazvane pandemijom Covida-19 svakako biti vrlo fleksibilni.

Hrvatska će nakon uvođenje eura morati podmiriti jednokratne troškove zamjene valute, uplatiti sredstva u kapital Europskog mehanizma za stabilnost te u kapital i rezerve Europske središnje banke. Moguć je i blagi jednokratni porast cijena u procesu konverzije, što je vidljivo i u tablici koju je priredio HNB, a koja govori o učincima integracije Hrvatske u ekonomsku i monetarnu uniju.

Visoka zaduženost domaćih gospodarskih subjekata u eurima značajan je izvor ranjivosti hrvatskog gospodarstva. U slučaju izraženijeg slabljenja kune prema euru pogoršao bi se financijski položaj svih domaćih sektora, a negativni učinci posebice bi se očitovali u javnim financijama.

Na sastanku Eurogrupe, koja okuplja ministre financija, već je zaključeno da je fiskalni odgovor na krizu u potpunosti opravdan te je, zapravo, dano zeleno svjetlo članicama za nastavak ekspanzivne fiskalne politike u ovoj, ali i, po potrebi, u 2021. godini. EU će tolerirati kršenje Maastrichtskih kriterija, kao i onih iz Pakta za stabilnost i rast, sve dok se ekonomska aktivnost ne vrati na razinu iz 2019. godine. Drugim riječima, zemlje će do daljnjega moći probijati limit od 3 posto deficita prema BDP-u, kao i 60 posto javnog duga u odnosu na BDP, javlja Jutarnji list.

S obzirom na razinu napetosti između neuspješnijih južnoeuropskih zemalja (Italija, Španjolska, Grčka…) i bogatijeg sjevera oko uvjeta financiranja oporavka, odluka o ulasku Hrvatske i Bugarske u eurozonu stiže u izrazito delikatnom trenutku. Južne zemlje sada inzistiraju na što višim iznosima grantova bez ikakvih uvjeta, a sjevernjaci traže realizaciju reformi te veći dio zajmova u odnosu na grantove.

Članak u cijelosti pročitajte na narod.hr