Iako je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj visoka, mnogo je suficitarnih zanimanja koja kompanije ne potražuju. Pri traženju kvalitetnog kadra ne olakšava niti činjenica da se preko granice može pronaći bolje plaćeni posao. Stoga mnoge kompanije investiraju u dobre prakse selekcije, od svojih zaposlenika traže da preporučuju poznanike i prijatelje koji bi odgovarali kulturi organizacije, vrbuju kandidate od konkurenata, a kad uspiju pridobiti onog jednog kandidata onda slave. No, tu igri nije kraj jer tog kandidata, sada već zaposlenika, treba i zadržati.
Donedavno nije bilo pravog odgovora na pitanje kada ljudi napuštaju organizaciju, nego se o tome nagađalo. Onda je Entelo, američka kompanija koja se bavi softverima za pomoć prilikom pridobivanja i zapošljavanja, krajem 2014. godine preuzela analizu preko milijun životopisa kako bi proučila obrasce napuštanja poslodavaca kalkulirane u godinama ostanka odnosno odlaska od poslodavca. I premda se smatralo da će obrasci napuštanja poslodavca više nalikovati normalnoj distribucijskoj krivulji, rezultati su pokazali ipak drugačiju priču.
Koliko puta vam se dogodilo da čujete kako ljudi iz vaše okoline napuštaju organizaciju, a čini vam se da su se zaposlili jučer? Rezultati analize životopisa su pokazali da najveći broj napušta organizaciju nakon godine dana zaposlenja i to 10 puta više nego nakon 5 godina rada u istoj instituciji. Zanimljivo je i da ljudi češće napuštaju organizaciju kada im se bliži godišnjica zapošljavanja i da je ovo pravo vrijeme da se s tim zaposlenicima popriča i dodatno ih motivira da ostanu. Ono što je jednom neprilika, drugom je naravno prilika pa je tako vrijeme oko godišnjica zaposlenja najbolje vrijeme za headhuntere da pridobiju ovakav kadar za rad kod konkurencije.
Kada ljudi napuste organizaciju nije jedini problem gubitak čovjeka i znanja koje odnose nego je i problem u poruci koju je ta osoba ostavila za sobom – „ovo nije dobro mjesto za mene“ ili „negdje drugdje mi je bolje“. A baš ta poruka može loše utjecati na one koji su ostali u organizaciji te umanjiti njihovu produktivnost. Odgovornost za brigu o takozvanim „preživjelima“ ne pada samo na one koji upravljaju ljudskim potencijalima u organizaciji nego i na njihove direktno nadređene, kao i na „velikog šefa“. Drugačije je kad „mali šef“ kaže da će sve biti u redu, a sasvim drugačije kad to zaposlenici čuju od „velikog šefa“. Gubitci zbog loše komunikacije mogu biti veliki, a organizacije mogu profitirati s boljim razumijevanjem svojih zaposlenika i razloga za odlazak.
ZAŠTO LJUDI NAPUŠTAJU ORGANIZACIJE?
Prema novijem istraživanju EY kompanije na 9 700 zaposlenika razlozi za davanje otkaza su minimalni porast plaće (76%), nedostatak prilika za napredovanjem (74%) i pretjerani prekovremeni rad (71%).
Istraživanje kompanije Tinypulse dokazuje ono staro poznato pravilo da zaposlenici ne napuštaju kompanije nego loše menadžere – menadžere koji im ne daju autonomiju, prilike za promaknuće, a koji im daju previše posla i stresa. Naime istraživanje provedeno na 400 zaposlenika pokazalo je da 28% onih koji nemaju autonomiju razmišlja kako je ljepše raditi negdje drugdje, a 31% zaposlenika koji su osjećali stres na radnom mjestu je tražilo novi posao. Oni koji su bili zadovoljni prilikama za napredovanjem u većoj su mjeri izjavljivali da će ostati lojalni poslodavcu i ne mijenjati posao. Stoga, kada imate dobrog zaposlenika brinite o njemu i njegovim potrebama jer će u suprotnom kod susjeda trava biti zelenija. Neke kompanije tvrde da zaposlenicima treba platiti da odu kako bi imale dobre zaposlenike...
Ostatak članka pročitajte na linku.