POSAO U NJEMAČKOJ

Kako je bilo Poljacima, tako će biti i Hrvatima

Iako bi Hrvatska u srpnju trebala postati članicom EU-a, hrvatski državljani morat će dodatno pričekati na pristup tržištu rada nekih članica Europske unije. Baš poput Poljaka, radno mjesto u Njemačkoj Hrvati će moći dobiti samo uz određena ograničenja.

Zbigniew Darasz jedan je od 4.000 poljskih građevinskih poduzetnika u Berlinu. U posljednje tri godine Poljaci čine najveću grupu poduzetnika migrantskog podrijetla u njemačkom glavnom gradu. Naime, Njemačka je nakon proširenja EU-a, za građane novih zemalja članica ograničila pristup svom tržištu rada. Poljaci su morali čekati, a ista sudbina očekuje uskoro i građane Hrvatske, piše Deutsche Welle.

Prijelazno razdoblje prvo je ograničeno na dvije godine, no kasnije ono bilo produženo još dva puta, prvo za tri, a na kraju i za dodatne dvije godine. Time su građani novih zemalja članica morali sveukupno čekati sedam godina kako bi u Njemačkoj mogli dobiti slobodan pristup tržištu rada.

S obzirom na to, Poljaci su bili prisiljeni potražiti alternative, a pronašli su ih prvenstveno na području slabije plaćenih poslova. Tisuće građana Poljske otvorilo je vlastita poduzeća u sektorima poput građevine, njege i čišćenje. Tvrtke su mogle djelovati i u Njemačkoj, budući da su samostalne djelatnosti bile izuzete od spomenutih ograničenja.

Jedan od njih bio je i Zbigniew Darasz; osnovao je svoje poduzeće u kojem je on bio jedini zaposlenik. Prema procjenama stručnjaka u Njemačkoj ove manje samostalne djelatnosti su u 90 posto slučajeva u rukama inozemnih poduzetnika. Oni renoviraju stanove, preuzimaju manje poslove prije svega na gradilištima.

Vlastita egzistencija iako bez bogatstva
'Od toga se ne možete obogatiti', kaže 56-godišnji Darasz koji je prije nekoliko godina postao djedom te mu je novac potreban ne samo za svoju vlastitu egzistenciju, već i za poklone djeci i unuku. Njegov savjetnik Andrzej Kowalski dodaje kako mnogi mali poduzetnici u svojim domovinama nemaju stvarne alternative pa su se radije odlučili za ove manje poslove. Kowalski savjetuje mnoge poljske poduzetnike u Berlinu i to već godinama. Oni u pravilu loše vladaju njemačkim jezikom te im je potrebna pomoć pri komunikaciji s institucijama uprave.

Naime, kada stranci u Njemačkoj žele raditi kao samostalni radnici, moraju ispuniti određene formalnosti: potrebna im je posebna radna dozvola za privatne poduzetnike kao i police osiguranja.

Zeleno svjetlo (samo) za elitu
Dodatna ograničenja na tržištu rada pokazuju u kolikoj mjeri se Njemačka zapravo razlikuje od drugih europskih zemalja. Dok su se druge zemlje već odavno otvorile novim članicama i od njih profitirale, vlada u Berlinu zaustavljala je ovaj proces. Izuzetak su činile samo osobe s posebnim zanimanjima kao što su liječnici, inženjeri i kompjuterski stručnjaci.

No, s druge strane treba svakako spomenuti da je odljev stručnjaka iz primjerice Poljske u Njemačku, osjetilo poljsko tržište rada. Od 2004. godine, više od dva milijuna Poljaka napustilo je svoju domovinu. A dok su apsolventi visokih škola odlazili u Njemačku, u Poljsku su morali doći stručnjaci iz Ukrajine. Veliki gradovi poput Szczecina i Wroclawa su čak morali pokrenuti i velike kampanje u inozemstvu kako bi privukli radnu snagu. To im je velikim dijelom i uspjelo, djelomično i zbog toga što su u Poljskoj porasle i mjesečne plaće.

Njemačka nikako da nauči
Razlog zašto je Njemačka u dva navrata produžavala rok otvaranju svojih vrata na tržištu rada, stručnjaci vide u činjenici da u ovoj zemlji još uvijek ne postoji zakon o minimalnim mjesečnim primanjima. Samim time postoji strah da bi strani poduzetnici svojim niskim cijenama mogli ugroziti domaće poduzetnike.

No, usprkos svemu, broj useljenika u Njemačku je u posljednje dvije godine ipak jako porastao; prvenstveno na području slabije plaćenih poslova. Kako kaže Herbert Brückner iz Instituta za istraživanje rada u Nürnbergu, broj useljenika iz Poljske i sedam drugih novih članica EU udvostručio se i iznosi oko 280 tisuća. On polazi od toga da će ova brojka do svibnja 2013. godine porasti na oko 340 tisuća, od čega bi oko 60 posto trebale činiti osobe iz novih zemalja članica Unije.