Prema duljini studiranja, plaćama profesora i troškovima prostorija i materijala ekonomični su profesori i ekonomisti.
Osim na redovite i izvanredne, studente bismo uskoro mogli dijeliti i na “skupe” i “jeftine”. Jer od trenutka kada se upišu na fakultet pa do trenutka kada prime diplomu državu stoje od skromnih 33 tisuće, kao što je to tako sa studentima Hrvatskih studija, pa do astronomskih milijun i šesto tisuća kuna koliko se iz proračuna “isiše” za jednog studenta metalurgije u Sisku. Računica je, kaže Vedran Mornar, predsjednik Nacionalnog vijeća za visoku znanost, jednostavna.
– Podijelili smo sve troškove koje fakultet dobije za plaće profesora, a one iznose 85 posto proračuna jednog fakulteta, te za održavanje prostorija s brojem diplomiranih studenata koji su u konačnici i produkt jednog fakulteta, i dobili takve podatke.
Zbog toga i nije čudno što jedan student metalurgije stoji milijun i šesto tisuća kuna kad na tom fakultetu u godini diplomira manje od deset studenata – objašnjava Mornar.
Rekorderi glumci i slikari
Prema istom izračunu, Mornar je došao i do podatka da za školovanje jednog diplomiranog glumca i akademskog slikara država potroši oko 900 tisuća, a za kemijskog inženjera oko 650 tisuća kuna.
U skupinu ni “skupi ni jeftini” moglo bi se svrstati studente Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Oni “stoje” 126 tisuća proračunskih kuna, a građevinari “drže” cijenu od 216 tisuća kuna.
Kemičar kao 10 pravnika
Osim studenata Hrvatskih studija među “ekonomičnije” smjestili su se studenti ekonomije, koji stoje 50 tisuća te studenti prava na koje država potroši 65 tisuća kuna.
Jasno, ovo šarenilo ima i objašnjenje: država nema ni viziju ni strategiju kamo ide i što želi pa tako ne može imati ni strategiju koji su joj profili visokoobrazovanih kadrova potrebni, a koji nisu, odnosno trebaju li joj neki, očito, neproduktivni, studijski programi.
– Sveučilišta moraju vidjeti bi li im bilo pametnije neke programe, pa i fakultete povezati, preraspodijeliti kadrove, studente. Mnoge promjene baš u tome dogodit će se u idućih godinu dana kada će programi proći reakreditaciju i kada će se napokon vidjeti gdje je tko – zaključuje Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje.