Cijeli život radi, pa u starosti krepavaj

Ljudi se moraju pobrinuti za svoju starost sami

DANAS LOŠE, SUTRA JOŠ GORE

Dok se krizne godine gomilaju, nestaju radna mjesta i živi se sve lošije, stručnjaci, političari, ministri, instituti... ponavljaju da se moramo brinuti za sebe.

U zemlji u kojoj se više cijeni rad u Saboru sve da se cijeli mandat prosjedi i ne zucne, ili se čak i ne pojavi na sjednicama, u zemlji u kojoj je svejedno jesi li ministar koji je razvalio svoj resor ili za sobom ostavljaš neki pomak nabolje, jer se nerad i promašaji političara kažnjavaju samo na izborima, ako je suditi po mirovinama koje svi oni beru u usporedbi s onima što se dobiju za cijeli jedan odrađeni radni staž, čini se da je bespredmetno raspravljati o mirovinskom sustavu. Saborski zastupnici i bivši članovi vlada primaju prosječno po 8251 kunu mirovine svakog mjeseca, a prosječna starosna mirovina za odrađenih 40 i više godina radnog staža je 3357 kuna.

Posljedice pretvorbe
Mi danas živimo u zemlji u kojoj je 1,22 milijuna umirovljenika i 1,41 milijun zaposlenih, a kad umirovljenicima pribrojimo 325.025 nezaposlenih, dobijemo masu brojniju od zaposlenog svijeta i tako je već četvrtu godinu zaredom. Broj onih koji uplaćuju u mirovinski doprinos pao je na te razine s oko dva milijuna ljudi u 1990., dok je istodobno broj umirovljenika porastao s ondašnjih 656.000 na današnjih 1,4 milijuna.

Još 1990. godine jedan umirovljenik bio je “pokriven” s tri osiguranika, danas sa svega 1,15 osiguranika. Jasno je da je za to zaslužna pretvorba i pometanje radnika u prijevremene mirovine, čime se kupovao socijalni mir, današnja kriza u kojoj su na listi za otkaze uvijek prvi oni koji imaju uvjete za prijevremenu...

Svakog mjeseca tri milijarde kuna iznosi ceh za isplatu mirovina, oko 1,7 milijardi kuna ubrat će se od doprinosa zaposlenih po planu za ovu godinu. Ove godine će mirovine koštati 36,4 milijarde kuna, od doprinosa će se podmiriti 21,5 milijardi kuna, a iz proračuna će se dodati još 15,4 milijarde kuna.

Jasno je da mirovinski sustav generira deficit i da kumuje zaduživanju. A u zemlji je uz 1,1 milijun umirovljenika s mirovinama koje su stekli po zakonu o mirovinskom osiguranju, koje prosječno iznose 2231 kunu, još 182.400 umirovljenika koji mirovine dobivaju po uvjetima povoljnijim od propisanih općim propisima. Među njima su najbrojnije mirovine hrvatskih branitelja, njih 72.338 prosječno je u siječnju dobilo po 5093 kune mirovine.

Tko je tu lud?
Nakon ovog seta brojki koji pokazuje kako se urušavao broj zaposlenih, a rastao umirovljenički svijet, u zemlji u kojoj svaka peta kuna bruto plaće ode za prvi i drugi mirovinski stup, svi nam poručuju da smo tukci ako se sami ne pobrinemo za svoju starost, pa se čovjek zapita tko je tu lud. Jer, mirovinski sustav smo reformirali u tri stupa i to nam je trebalo donijeti bolje mirovine. Drugi obvezni stup stoji dobro, u njemu je 66 milijardi kuna na računima zaposlenih, u trećem dobrovoljnom je nešto više od tri milijarde kuna.

Prosječni godišnji prinos mirovinskih fondova od početka njihova rada iznosi 5,4 posto, što je pristojan prinos i više od plana kad se startalo s reformom. No, neki ekonomisti vjeruju da će buduće mirovine biti tolike da pušači od njih neće moći kupiti cigarete, pa nam je tako dr. Ante Babić kazao da je problem što je mirovinska reforma s kojom smo najdalje odmaknuli, a s kojom smo krenuli 2001. godine, zaustavljena 2005. na pet posto doprinosa, a u drugi se stup danas trebalo izdvajati 15 posto doprinosa.

Tek se lani obveznim mirovinskim fondovima iz drugog stupa zakonski dopustilo liberalnije ulaganje u dionice i inozemstvo, no stopa doprinosa ostaje na pet posto. Država bi vjerojatno upala u golem problem s isplatom mirovina da smanji stopu od 15 posto doprinosa za prvi stup u korist drugoga.

Rođeni 1964.
Istina je da još nitko nije dobio punu mirovinu iz oba stupa, prvi će je dobiti oni rođeni 1964., pa još nitko ne zna što će se sve događati dok oni ne odu u mirovinu, no već se sad govori da će oni s reformiranim mirovinama proći lošije od onih koji mirovinu primaju samo iz prvog stupa.

Prema nekim studijama, krivac za to je dodatak na mirovinu od 27 posto na koji imaju pravo samo umirovljenici prvog stupa. Tako i Svjetska banka preporučuje da se taj dodatak omogući i osiguranicima drugog stupa u skladu s brojem godina koje su proveli u prvom stupu.

Dok se krizne godine gomilaju, nestaju radna mjesta i živi se sve lošije, stručnjaci, političari, ministri, instituti... ponavljaju da se moramo brinuti za sebe. Rijetki, poput dr. Ljube Jurčića, ne dijele to mišljenje. Tako dr. Jurčić smatra da je pomicanjem granice za odlazak u mirovinu na 67 godina za žene i muškarce Vlada problemu pristupila kao knjigovođa koji mirovinskom reformom nastoji u budućnosti knjižiti fakture za te mirovine, umjesto da se stvaraju radna mjesta...

Ostatak pročitajte na linku.