U jednom trenutku zbog zdravstvenog stanja sam izgubila sve svoje identitete. Nisam više mogla biti voditeljica jer nisam mogla govoriti, nisam mogla pjevati i biti pjevačica jer nisam mogla pjevati, nisam mogla biti manekenka jer nisam mogla hodati, nisam mogla biti majka svaki dan jer je šest godina trajao sudski proces..
Shvatila sam u krevetu, razmišljajući o svemu s čim sam se prije identificirala, da zapravo ja još uvijek itekako jesam. I puno više od svih tih identiteta. Svi se mi identificiramo identitetima, ali zapravo smo – ljudi, istaknula je u razgovoru za PoslovniFM Anđa Marić, umjetnica i spisateljica, osoba koja je oboljela od multiple skleroze i hrabro se uhvatila ukoštac sa svim izazovima koje bolest i život nose.
Teško je biti ono što drugi očekuju od nas, citirao je dio knjige Revolucija u 365 dana Anđe Marić, urednik podcasta Medijator Srđan Šimac za nastavak razgovora.
Marić se prisjetila djetinjstva i činjenice da je s bratom Jerkom od malih nogu, uz Legoland i ogledalo, vježbala i počela stvarati glazbu i pjesmice.
– Glazba je uvijek bila ljubav, ali moram imati barem nekoliko izvora prihoda, odgovorila je Marić na upit urednika kako je to biti poduzetnik i živjeti od glazbe. A kad govorimo o glazbi, uvijek sam htjela da imam pravo glasa, imam umjetničku slobodu. Nakon 35 godina u tom biznisu, ne postoji ni jedna glazba, tekst, nastup ili image kojeg bi se sramila. Paralelno sam bila manekenka, dobro sam zarađivala i to je bio izvor za financiranje glazbe. No, napravila sam i grešku – prepisala sam autorska prava na njih i sad prava imaju neki likove koji nisu snimili ni ton od te glazbe. No, sad ide revizija tog ugovora, ipak sam sada pametnija i zrelija, uz smiješak će Marić.
– Samostalna sam poduzetnica, od spisateljice, voditeljice, manekenstva, glazbenice… sve što radim volim i radim ono što volim, kazala je Marić.
– Umirala sam od straha kad izađem na pozornicu, iskreno će Marić. Sada, nastavlja, imam književnu turneju, 27 je gradova gdje smo nastupali, gotovo kao rock band na turneji, i naravno da ne možeš svaki dan biti na vrhuncu. No, oblačim se u ulogu koju ljudi očekuju, ponese nas i energija tih nastupa i uvijek ispadne top događaj, pojasnila je.
– Moja priča je priča o uspjehu. U jednom trenutku mi se sve srušilo. No, bolest i teška vremena te oblikuju. Počela sam graditi i zamišljati novi svijet i novi način na koji ću sebe izgraditi. Nitko nije imun na život, on se naprosto dogodi. Najviše se divimo osobama koje su najdublje pali i izronili su nakon iz toga. Mene je inspirirala cura koju sam našla na Instagramu, Courtney Runyon. Ona je bila potpuno paralizirana, a poručivala je ‘hej, ja sam tu’, otvoreno će i iskreno Anđa Marić.
Možda mi se srušila glazbena karijera i život kakav sam željela, ali nastao je potpuno novi i ljepši život koji nisam ni znala da ću imati, poručila je Marić. Urednik Šimac dometnuo je kako nije ni čudo da Anđu zovu ikonom pozitivne misli. Cjelovit razgovor poslušajte u nastavku na podcast platformama Mixcloud i Spotify, poslušajte u streamu prvog poslovnog radija na www.poslovnifm.com ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god vi želite.
“Odlučila sam se pojaviti u životu svakoga dana, bez obzira na to kako se osjećala”, citirao je dio iz knjige urednik Šimac. Dodao je još jedan citat: “To moje putovanje i predanost rezultirali su ozbiljnom promjenom i revolucijom, osobnom evolucijom. Postala sam žena kakva sam oduvijek htjela biti, dosljedna, predana, neslomljiva i ranjiva. Kao breskva, mekana izvana, a čvrsta iznutra”.
– Da, svi ljudi zapravo moramo se pojaviti u životu svakog dana. To kao breskva znači da želim biti nježna, suosjećajna i ljubazna – da ne idem ulicom i rigam vatru ako sam loše raspoložena. Bez obzira što se desi da sam nesalomljiva iznutra i da znam da sam uvijek tu za sebe i da bez obzira što se dešavalo izvan u svijetu, ja ću biti dobra jer imam sebe. Uspostavila sam nekakav dobar odnos sa sobom, postala sam svoja najbolja prijateljica, roditelj, pojašnjava Marić.
– Poljubiti dno je nekad najbolja odskočna daska. Bol koju osjećamo ili signali koje nam šalje tijelo su nešto što rijetko slušamo. To su žuti kartoni. I ako se nastavimo ponašati tako, slijedi crveni karton. Tijelo nam daje jako puno žutih kartona, ne zaboravimo to, naglašava Marić.
Marić je iskreno govorila o djetetu u sebi, odrastanju, teškom sudskom procesu, svojih šest uvjerenja, planovima….
– Zagrliti sebe jako je bitno u svakom trenutku, poručila je Marić u razgovoru za PoslovniFM.