Prijava
Traži
Kako je sve počelo?
Kao i uvijek, bit ću iskrena . Četiri godine provedene u maloj privatnoj tvrtki koja se bavila vanjskom trgovinom bile su mi sve. Uvjeti izvan uobičajenog standarda, posao i šef za poželjeti. Smatrala sam to svojim prvim pravim poslom. Počela sam od nule. Zapravo, na raspolaganju sam imala tek jednog indijskog dobavljača s kojim je tvrtka surađivala već nekoliko godina u području aditiva za plastiku. Izrazili su želju da se probaju ponuditi i aditivi za prehranu jer su europski klijenti vrlo zadovoljni kvalitetom i konkurentnom cijenom. I na tu poziciju uskačem ja, boreći se u slobodno vrijeme s pisanjem diplomskog rada na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Istraživanje tržišta, pronalazak potencijalnih klijenata, sastanci, službena putovanja, kalkulacije cijena, izrada ponuda, naručivanje robe, organizacija prijevoza, skladištenje robe i praćenje zaliha, briga oko kupaca, izrada faktura pa sve do rješavanja reklamacija i brige oko naplate, bila su neka od mojih zaduženja s kojima sam se svakodnevno susretala. U manje od godinu i pol dana, uspjela sam tvrtku dovesti do statusa glavnog dobavljača za cijelu konditorsku industriju na području Hrvatske. Tada nisam ni bila svjesna koliki sam uspjeh postigla. Paralelno sam počela nuditi proizvode i izvan naših granica te ubrzo potpisivala ugovore sa stranim klijentima.
Prekretnica u karijeri događa se kada tadašnji šef odluči osnovati novu tvrtku koja se bavi poljoprivredom i prijavljuje cijeli projekt na strukturne fondove EU, a mene postavlja na mjesto direktorice. Odlazim na stručno osposobljavanje za voćara, pohađam razne seminare za novopečene poduzetnike i direktore, borim se s hrvatskom birokracijom, papirologijom i učim više nego ikad. Sedam mjeseci stresa, puno prekovremenih sati, dinamike kakvu dotad još nisam osjetila, razmišljanja, planiranja, pregovora, prikupljanja informacija, donošenja odluka i još puno toga kako bismo što bolje osmislili projekt i ispunili cilj koji smo si zadali. Osam mjeseci kasnije dobivamo negativan odgovor iako smo cijelo ljeto i jesen radili na realizaciji projekta. Udarac.
Prošle godine, s navršenih 29 godina života, po prvi puta ulazim u zgradu burze rada i prijavljujem se kao nezaposlena osoba. Jedna tvrtka, drugi poslodavac, treća šansa. Ove godine promijenila sam ukupno pet poslodavaca. Ne obazirem se što će neki reći i misliti o tome, al’ ja kažem – probaj ti! Poslala sam desetke molbi, usavršila se u pisanju motivacijskih pisama, doživjela da mi mijenjaju poziciju na koju sam se zaposlila, ostaju dužni zarađene plaće itd. Godinu dana pretačem iz šupljeg u prazno i sada sam napokon odlučila okrenuti ploču. Odlučila sam promijeniti pristup i predstaviti se budućim poslodavcima na drugačiji način.
Što sam radila zadnjih godinu dana?Prvi posao koji sam prihvatila bio je vezan za prodaju i marketing jednog ranča. No, nakon devet provedenih dana i upoznavanja s rančom i kolegama, rečeno mi je da nisam ispunila očekivanja koja mi ni u jednom trenutku nisu iskomunicirana. Lekciju sam naučila – ako već nije rečeno, pitaj šefa što konkretno očekuje od tebe. Sljedeći mjesec sam već radila u drugoj firmi i koordinirala komunikaciju između klijenata i 17 partnerskih ureda diljem Europe. No, jedan dan dobila sam SMS od HZZ-a da se javim na oglas za posao direktorice prodaje. Prihvaćam posao u start-up tvrtki, no nakon terenske prodaje proizvoda prebačena sam u marketing jer mi je rečeno da sam potencijal koji valja iskoristiti. Nakon mjesec dana javlja mi se kolega iz Bruxellesa da ga dođem zamijeniti na poziciji Social Media Consultant u sjedištu The Rezidor Group-e. Obzirom da mi je rad u inozemstvu tada bila jedna od još neostvarenih želja, prihvaćam priliku, svjesna rizika da mogu izgubiti trenutni posao. U Belgiji živim najljepših i najintezivnijih pet tjedana svog života upoznavajući ljude iz cijelog svijeta, provodeći sate razgovarajući s njima o njihovoj kulturi, načinu života, ciljevima i interesima. Po povratku se odlučujem ne vratiti u prethodnu tvrtku zbog aktivnosti smanjenih na minimum te me zovu na novi posao u koji sam polagala puno nade. Nada je ishlapila do zadnjih kapi.
Što ja zapravo hoću?U zadnjih godinu dana naučila sam o ljudskim odnosima više nego u prethodne četiri godine. Naučila sam i što je važno meni kao zaposleniku. Tražim poslodavca koji će mi prije svega vratiti vjeru koja je po prvi put u životu poljuljana zbog svih iskustava zadnjih godinu dana. Tražim šefa kojem kontinuirani i konkretan feedback nije strani pojam, a koriste ga i ostali zaposlenici. Ukratko, tražim pozitivnu i zdravu radnu atmosferu u punom smislu te riječi. Jer vjerujem da postoji.
Želim iskoristiti znanje koje imam, iskustvo koje sam stekla te vještine koje godinama usavršavam. Želim da se moje ideje i prijedlozi smatraju željom za uspjehom na sveopće zadovoljstvo, a ne prijetnjom. Voljela bih da se moj zarazni entuzijazam cijeni. Želim da se moje namjere smatraju dobrima. Želim jasno znati svoje obaveze i prava te cilj kojeg trebam postići. Želim učiti, rasti i napredovati. Želim iz dana u dan davati sve od sebe, truditi se i ići izvan svojih granica. Želim biti zaposlenik kakav se samo može poželjeti.
Tražim poslodavca – mentora.
Tražim poslodavca koji kod zaposlenika cijeni pozitivu, vlastitu inicijativu i želju za izazovima.
Tražim poslodavca koji će u meni ponovno probuditi optimizam.
Ako ste poslodavac koji se prepoznao u gornjem opisu, a vidite me kao potencijalnog kandidata u području marketinga, event ili project managementa (i druge pozicije dolaze u obzir), pogledajte moj LinkedIn profil ili me zatražite klasičan CV (koji nije klasičan). 
Prije točno godinu dana snimljen je ovaj video, ali očito mu je sad vrijeme da ugleda svjetlo dana:
Ako vam se svidjela moja priča, unaprijed zahvaljujem što ćete je podijeliti s prijateljima te vas pozivam da pročitate i moje ostale članke na Kampus.hr-u, kao i moje blog postove.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
