Medicinar otišao u Njemačku: 'Radio sam 24 godine i imao plaću 6300 kn. Ovdje imam 3000 eura.'

FOTO: SBplus.hr

Medicinar otišao u Njemačku: 'Radio sam 24 godine i imao plaću 6300 kn. Ovdje imam 3000 eura.'

S 47 godina života i plaćom koja uz sav njegov angažman i staž nije prelazila 6.300 kuna, odlučio je otići iz Hrvatske

U Općoj bolnici 'Dr. Josip Benčević' u Slavonskom Brodu, magistar sestrinstva Hrvoje Premuž bio je glavni medicinski tehničar Odjela za reanimaciju, anesteziologiju i intenzivno liječenje. Tijekom 24 godine radnog staža, punih 12 godina bio je na različitim rukovodećim funkcijama, a od 2012. i glavni tehničar odjela. Suradnik je i predavač na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo u Osijeku te na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorand na postdiplomskom studiju biomedicina i zdravstvo.

Velika odgovornost

S 47 godina života i plaćom koja uz sav njegov angažman i staž nije prelazila 6.300 kuna, odlučio je otići iz Hrvatske. Od početka 2019. radi u Njemačkoj, u Hannoveru, i sretan je, kaže, jer za svoj posao danas dobiva primjerenu plaću, a više ne osjeća psihološki pritisak koji ga je na radnom mjestu u Hrvatskoj stalno pratio. O razlozima odlaska kaže:

- Bio sam godinama potplaćen za svoj rad. Zvanje magistra sestrinstva nije mi se priznavalo, radio sam kao prvostupnik i tako sam bio plaćen. S druge strane, ostajao sam besplatno raditi do 23 sata navečer samo zbog vlastite odgovornosti i profesionalnosti - kaže Premuž.

Gotovo svakodnevno radni dan bi mu započeo u njezi intenzivnog bolesnika, u neposrednoj sestrinskoj skrbi po principu 'hands on patient'. Potom bi odradio posao anesteziološkog tehničara u operacijskoj sali, a onda administrativne poslove i poslove oko nabavke materijala, rasporeda sestara, sve dok je bilo potrebno. Tako bi mu se radni dan produžio ponekad i do ponoći.

- Centralni obračun plaća (COP) se pod prisilom uprava bolnica i bez zaštite od strane sestrinskih organizacija, a pogotovo Komore medicinskih sestra koja bi trebala zaštititi domenu sestrinske odgovornosti i područje stručnih kompetencija, dodjeljuje svakoj glavnoj sestri odjela. To je vrlo zahtjevno i radi se pod kaznenom odgovornosti, iako je to izvorno posao administrativne službe - kaže Premuž.

Zahvaljujući znanstvenom angažmanu docentice Jasminke Kopić sudjelovao je i na tri klinička istraživanja kao asistent. Sve mu je to, kaže, na kraju bilo previše, ostao je gotovo bez privatnog života i slobodnog vremena.

- Bio sam predavač na tečajevima mehaničke ventilacije pacijenta, za liječnike i medicinske sestre. Uz sav taj navedeni angažman kako u kliničkom radu s pacijentima, tako i u edukaciji mlađih generacija sestara, imao sam plaću od 6.300 kuna, a ako sam tražio da odradim još neku smjenu da si radom povećam plaću, uprave su tvrdile da glavne sestre moraju raditi samo dopodne, iako liječnici voditelji odjela u cijeloj Hrvatskoj sasvim legitimno ostvaruju svoja dežurstva - prepričava Premuž.

Imao je iznimno veliku odgovornost, jer je radio na odjelu s teškim bolesnicima, gdje je trebalo i razgovarati s obitelji, pacijentom... razvijati timski rad i profesionalnu suradnju sestara s fizioterapeutima, liječnicima itd. Odrađivao je najveći dio nabavke na odjelu, i zvali su ga, kaže, i iz mnogih drugih bolnica da vide gdje je i kako nabavio neki medicinski materijal.

- Taj dio posla je izuzetno odgovoran jer morate dobro poznavati temeljne stručne postavke, ali i živi proces sestrinske zdravstvene skrbi, imati golemo iskustvo, osjećaj odgovornosti za materijalna sredstva bolnice i zdravstvenog sustava te vještinu komunikacije i smisao za pregovaranje. Bio je to materijal velike vrijednosti u milijunskim kunskim iznosima tijekom godine. To je golema odgovornost, za koju sam bio vrlo potplaćen - ističe.

Boljelo ga je, priznaje, da sestra početnica u intenzivnoj u Hrvatskoj može zaraditi preko 8.000 kuna za rad u smjenama te da su neke mlade kolegice s 19 godina imale veću plaću od njega. Taj je organizacijski propust na razini Hrvatske, navodi, nezabilježen igdje u svijetu, a najbolje dočarava izvrnutu logiku organizacije zdravstva u Hrvatskoj.

- Ono što najviše vrijednog čovjeka zaboli je činjenica da se ne samo ovaj, nego brojni drugi problemi zanemaruju, ne rješavaju, ignoriraju. Kompletna organizacija zdravstva u Hrvatskoj ne ide na ruku profesiji liječnika, a kamoli sestara, radi se o radnim odnosima koji svoju osnovnu strukturu grade na socijalističkom samoupravnom modelu iz razdoblja SFRJ. Moderni zdravstveni sustavi ne izgledaju poput Hrvatskog koji je iz razloga anakronije neodgovarajući ne samo brojnim vrijednim profesionalcima u sustavu, nego i krajnjim korisnicima, bolesnicima - ocjenjuje.

Vrhunac je nazadovanje sustava po njemu vidljiv u posljednje vrijeme.

- Politička uhljebljivanja po bolnicama događala su se oduvijek, ali je vrhunac dosegnut u zadnje vrijeme kad se preko noći promijene organizacijske sheme po tehničkim, pravnim i računovodstvenim službama tako da se uvode novi pododjeli s novih devet umjesto tri voditelja, a svaki ima 10 do 20 tisuća kuna plaće. Bolnice postaju oaze administriranja, a ne liječenja - tvrdi Premuž.

Njemačka plaća dvije tisuće eura

Hrvoje Premuž kaže nam da je u Hannoveru počeo raditi odmah, dok istodobno uči i njemački jezik. Dobio je satnicu na račun svog obrazovanja koje Njemačka direktno priznaje i najveću moguću plaću u početnoj fazi adaptacije na novi sustav. Sada mu je plaća, kaže Premuž, viša od 2.000 eura netto, a nakon priznavanja diplome bit će i oko 3.000 eura jer se radi o području intenzivne skrbi.


Cijeli članak dostupan na: croexpress.eu

Četvrtak, 04.07.2019.