Iako slove za radišne ljude, zaposleni u Međimurskoj županiji dugo su bili najslabije plaćeni u zemlji
S prosječnom plaćom od 4653 kune bili su još 2016. godine na dnu ljestvice županija, ali proteklih godina situacija se izmijenila. Najnoviji podaci DZS-a za 2019. godinu pokazuju da je prosječna plaća u Međimurskoj županiji u međuvremenu porasla za 20 posto, na 5589 kuna.
Posljednje mjesto po visini plaće sada ta je županija prepustila Virovitičko-podravskoj županiji, u kojoj je prosječna plaća 300 kuna manja, iznosi je 5261.
Tek nešto bolje stoji Bjelovarsko-bilogorska županija s prosječnom plaćom od 5364 kune. U te dvije županije plaće su u tri godine rasle oko deset posto.
Premda je i dalje riječ o regijama u kojima su plaće niske, znatno ispod prosjeka Hrvatske, ostaje činjenica da su rasle različitom dinamikom.
Glavni je razlog tome, prema mišljenju Danijela Nestića s Ekonomskog instituta, pravno-regulativne prirode. Minimalna plaća je u tom razdoblju povećana za 20 posto, u bruto iznosu sa 3120 kuna u 2016. na 3750 kuna u 2019. godini.
A kako su sjeverne županije, prije svega Međimurska i Varaždinska, imale najveći broj zaposlenih u nisko plaćenim sektorima (tekstil, odjeća, obuća, koža, plastika, namještaj), njima je povećanje minimalne plaće najviše išlo u prilog. Kako navodi Danijel Nestić, oko 40 posto zaposlenih u te dvije županije radilo je u nisko plaćenim sektorima, dok je njihov udjel u ukupno zaposlenima u Virovitičko-podravskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, primjerice, oko 25 posto. Osim toga, dodaje Danijel Nestić, na sjeveru Hrvatske je niža stopa nezaposlenosti. A ako je manje slobodnih radnika na tržištu, da bi ih angažirali, poslodavci moraju dizati plaće.
Dok na sjeveru Hrvatske prevladavaju nisko plaćeni poslovi, u jadranskim županijama veći značaj imaju ugostiteljstvo i trgovina, dok u Zagrebu dominira javni sektor.
Članak je u skraćenom izdanju prenesen iz Jutarnjeg lista.