‘Mlade kod zapošljavanja zanima samo kolika je plaća i kad će godišnji’

U zagrebačkoj Tvornici Kulture u ponedjeljak je održan okrugli stol Tržište rada i kriza na kojem je, između ostalih stručnjaka, gostovao i aktualni ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić.

Hrvatsko se tržište rada nalazi u vrlo nepovoljnoj situaciji i čini se kako nema svjetla na kraju tunela jer broj nezaposlenih je i dalje vrlo velik, a prema posljednjim podacima Zavoda za zapošljavanje on iznosi 323.722. Bliži se ljeto a time i sezonski poslovi koji su slamka spasa mnogim nezaposlenim osobama. No sezonsko zapošljavanje nije rješenje već samo trenutni "lijek" čije je djelovanje vrlo kratkoročno.

O tim i ostalim gorućim problemima s kojima se tržište rada danas suočava, osim ministra, raspravljali su i Predrag Bejaković s Instituta za javne financije, Danijel Nestić sa Ekonomskog instituta, Sanja Crnković Pozaić iz Ministarstva rada i mirovinskoga sustava te Željko Mrnjavac, profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu.

Na samom se početku prisutnima obratio ministar Mrsić koji je naveo kako smo u prošlosti obrazovali mlade ljude za Zavod za zapošljavanje te istaknuo kako nije pošteno obrazovati kadrove za ona zanimanja u kojima potom neće moći pronaći posao. Naveo je i podatak o 60.000 mladih ljudi bez ijedne godine radnog iskustva. S ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine tržište rada se otvara, a mladima se pružaju šanse da odu iz Hrvatsku u EU.

"Moramo otvoriti radna mjesta i dati mladima šansu da se zaposle", rekao je ministar.

Osvrnuo se i na mjeru poticanja zapošljavanju prilikom koje bi mladi radili besplatno te dobivali iznos od 1.600 kuna od Zavoda koja je izazvala veliku medijsku pažnju i javna negodovanja. Naveo je da je važno da se stekne iskustvo koje mladima nedostaje, a na taj im se način to omogućava. Spomenuo je i kako će se iznos od 1.600 kuna u sljedećih godinu dana povećavati, ukoliko to bude moguće. No upozorava da je mjeru provoditi opreznu i uz visok stupanj kontrole poslodavaca kako bi se spriječilo bilo kakva vrsta iskorištavanja mladih ljudi.

"Ovu ćemo mjeru provesti i omogućiti svima kojima treba iskustvo da to iskustvo i dobiju", istaknuo je ministar te da bi u Hrvatskoj trebalo biti zaposleno 2 milijuna ljudi a trenutno ih radi samo 1.400.000. To znači da je potrebno stvoriti 600.000 novih radnih mjesta a zadatak Vlade je da to i napravi.

Ministar je i napomenuo kako je potrebno povećati mobilnost radne snage, što znači da ljudi moraju biti spremni na promjenu radnog mjesta, čak i ako se radilo o promjeni države. Ulaskom Hrvatske u EU otvara se novo tržište rada i potrebno je promijeniti razmišljanje hrvatskih radnika te povećati njihovu fleksibilnost.

Teško je predvidjeti kakva će nam zanimanja biti potrebna u budućnosti, no novi način obrazovanja i stvaranje kadrova za tržište rada te usklađivanje tržišta rada i politika obrazovanja su cilj Vlade i kamen temeljac na kojem će graditi svoje daljnje strategije.

"Cilj Vlade je stopa zaposlenosti od 75 posto. Mali smo, ali možemo doprinijeti jako puno", zaključio je ministar.

Nakon ministra, prezentaciju je održao Predrag Bejaković koji je govorio o posljedicama krize na tržište rada.

Bejaković je istaknuo kako je nulti gospodarski rast negativno utjecao na tržište rada a zbog krize se mogućnosti zapošljavanja smanjuju, osobito su pogođene prerađivačka i građevinska industrija te trgovina i turizam. Zaključio je kako je kod nas kriza došla kasnije nego u Euoropu, ali se isto tako i dulje zadržala. Kao najveće probleme istaknuo je visoku stopu nezaposlenosti mladih osoba te dugotrajnu nezaposlenost (55 % nezaposlenih osoba nezaposleno je dulje od godinu dana) koja je specifičan problem jer povećava socijalnu isključenost te smanjuje motivaciju osoba koje su dugotrajno neaktivne.

Nakon Bejakovića, prezentaciju je održao i Danijel Nestić koji je govorio o Zakonu o minimalnoj plaći. Nestić smatra da takav zakon mora biti obavezan za sve a on je prisutan u 20 zemalja članica EU. Nestić je govorio o trima stranama, odnosno socijalnim partnerima u pogledu ovog Zakona, a to su sindikati, poslodavci i vlada. Svaka od navedenih strana ima svoje ciljeve i interese.

Zakon o minimalnoj plaći iz 2008. godine povećao je minimalac za 20 posto. Najniže minimalne plaće postoje u Bugarskoj i Rumunjskoj, a Hrvatska, nakon Slovenije, ima najviše minimalne plaće u postsocijalističkim zemljama. Najviše minimalne plaće imaju Irci i državljani Luksemburga.

Sanja Crnković Pozaić iz Ministarstva govorila je o obrazovanju i tržištu rada te nesrazmjeru koji postoji između tih segmenata. Navela je kako su temeljni problemi našeg tržišta rada neusklađenost ponude i potražnje, odnosno neusklađena obrazovna struktura jer se mladi obrazuju za zanimanja koja nisu potrebna i obrnuto. Taj jaz dovodi do teško rješivog problema te određenog segmenta mladih osoba sa kvalifikacijama koje nitko ne traži na strani ponude.

Kao neke od rješenja za usklađivanje ponude i potražnje, Pozaić predlaže detaljnu analizu tržišta, planiranje budućih potreba gospodarstva, poznavanje trendova budućih kretanja , a navodi i nužnu suradnju svih nadležnih institucija.

"Došli smo do situacije kada jednostavna rješenja nisu dovoljna, treba duboko zaroniti u problematiku kako bi se pronašlo adekvatno rješenje za probleme s kojima se danas suočavamo", zaključila je Pozaić.

Prisutnima se obratio i profesor Željko Mrnjavac koji je istaknuo neke probleme prepoznavanja potreba tržišta rada u uvjetima krize. On smatra kako neusklađenost ponude i potražnje nije pitanje upisnih kvota, kako se često misli, te istaknuo da ishodi na tržištu rada ne ovise samo o sadržaju obrazovnih programa. Napomenuo je i kako si je u prošlosti odlazak na fakultet mogla priuštiti samo elita, dok je danas studiranje dostupno većem broju ljudi što je djelomice dovelo i do pada motivacije i marljivosti studenata.

"Današnje mlade prilikom zapošljavanja zanima samo kolika će im biti plaća te kad će godišnji", našalio se Mrnjavac.

On smatra kako je rješavanje krize pitanje industrijske politike a ne obrazovne, koja ju samo prati. Problem postoji i jer živimo u demokratskom društvu u kojem ljudi sami biraju karijeru i to neracionalno te se ljude ne može natjerati da upišu određeno zanimanje samo zato je su potrebe takve.

Kratko se osvrnuo i na globalizaciju te upitao hoćemo li obrazovati mlade ljude prema potrebama nacionalnog tržišta rada ili ćemo se osvrnuti i na globalne potrebe. Istaknuo je kako se u krizi smanjila vjerojatnost zapošljavanja svima, no osobama s visokom stručnom spremom smanjila se manje nego ostalima pa ipak diplome nisu suludo utrošene.

Zaključio je kako poslovi postaju sve raznovrsniji i interdisciplinarni te treba osigurati model koji daje kompetencije koje će pojedincu omogućiti cjeloživotno zapošljavanje na sve dinamičnijem tržištu.