Prijava
Traži
Naime, kako piše Slobodna Dalmacija, Split je jedan od gradova koji očito jest privlačan strancima koji su u njega došli živjeti, no kod mnogih je zajednički nazivnik sljedeći: zrela životna dob. Iliti sindrom Dioklecijana.
To su dakle, u velikom broju slučajeva, ljudi koji su dobar dio života proveli negdje drugdje, gdje su stekli i dobru mirovinu ili nekakvo imanje, djecu ostavili vani da također u životu doguraju dalje od (hrvatskog) preživljavanja mjeseca nakon što plate račune, kredit i(li) podstanarinu, te sami došli u Split - uživati. U svojim zlatnim godinama i ugodnoj klimi, komunikaciji s duševnim te toplokrvnim Splićanima, zdravoj spizi, noćnim šetnjama neopterećenim visokom stopom uličnog kriminala kao u drugim metropolama. Jer naša, dalmatinska, ima i tu prednost...
Upravo je to slučaj i s parom iz Francuske: Marcelle Godefroid, doduše, nije stara žena – ima lijepe pedeset i četiri godine – no njezin je životni partner Pierre Gislain kročio u sedamdesete i zahvaljujući izdašnoj mirovini koju je stekao radeći za developera iz New Yorka, sa svojom umjetnicom Marcelle bez većih egzistencijalnih briga može živjeti gdje želi. Mladoliki par u zrelim godinama izabrao je, pogađate, baš grad pod Marjanom...
- Ima godina dana otkad smo ovdje "definitivno", ali prvi put smo došli prije pet godina. Odmah smo se zaljubili u Split - tipičnu priču iznosi nam Marcelle, inače rođena u Alžiru, kao izdanak roditelja Belgijaca. Već kao malo dijete, pak, preselila se u Pariz, gdje je provela i najveći dio života, djetinje vrijeme i mladost do tridesete, kad joj se rađa kćer, danas 29-godišnjakinja.
Par Gislain-Godefroid kupio je inače u Varošu kuću, koja je bila ruina, te je s ljubavlju i pažnjom renovirao, i to pod paskom uglednog arhitekta Ede Šegvića. A osim što se već niz godina bavi likovnom umjetnošću, Marcelle djeluje i kao energetska terapeutkinja (neka vrsta life-coacha), te kao izvorna govornica francuskog jezika na naprednijim tečajevima u Francuskoj alijansi Split.
- Gotovo sve nam u Splitu odgovara: srdačnost domaćih ljudi, klima, hrana; čak i jezik namjeravam naučiti što bolje, u školi. Da tražim zamjerku, eto primijetila bih da se u Splitu puno upotrebljava plastična ambalaža, enormno puno plastike i vrećica, te da ima nepotrebno puno betona nauštrb zelenih površina. No, unatoč tomu, ovdje nam je jako lijepo, i želimo ostati dugo - poručila je šarmantna belgijska umjetnica, koja je bulevare Pariza zamijenila za kalete Varoša. I nije se pokajala.
Cijeli članak dostupan na: novac.jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
