– Ljudi kažu: “Ma netko će se već useliti”. Ma nemojte. Sad će nam se doseliti 100.000 ljudi i gdje će raditi u zemlji iz koje mladi bez posla odlaze. Hoće li živjeti na livadi i tko će im osigurati krov nad glavom kad to država nije u stanju osigurati ni svom stanovništvu?
Nemamo ni subvencije na stambene kredite za mlade obitelji, koje bi osobito trebale biti stimulativne u ruralnim krajevima, srednjim i malim gradovima jer je u razvijenim zemljama stambena politika uklopljena u socijalne programe da ljudi imaju krov nad glavom, a u Hrvatskoj je to prepušteno bankama.
Ljudi koji zarađuju 3000 kn ne mogu ni dići kredit, a kamoli ga vraćati – upozorava Akrap na zablude mnogih građana koji, kao i politika, zbog kratkovidnosti ne vide ključni problem zemlje ni kako su ga rješavale zemlje poput Irske.
– Irska je prije 20 godina postavila temelj gospodarskog razvitka i djelatnosti koje su svojstvene potencijalu njihova prostora, oslanjajući se na svoje iseljeništvo, ali i na useljavanje stranih radnika, s tim da je limitirala da broj stranaca ne smije prijeći 10% u ukupnoj populaciji. Mi nismo ni pokušali vratiti svoje useljeništvo jer je to kao nemoguća misija. Mislimo, netko drugi će to riješiti, nešto će se dogoditi, ma što? – retorički se pita demograf dr. Stjepan Šterc.
Da je po broju useljenika, dodaje Akrap, Njemačka bi imala najbolju demografsku sliku, a nema zbog loše obiteljske politike. U Njemačkoj je loš položaj zaposlenih žena te prevladava tradicionalni model u kojem žena preuzima odgoj djece, a nemaju razvijenu infrastrukturu za pomoć zaposlenim ženama ni dobru radnu politiku prema njima iako sad ulažu silna sredstva da to promijene.