Prijava
Traži
Ulaskom u Schengen sve su češći i slučajevi bježanja stranih radnika u druge zemlje
Kako je pojasnio Bojan Mlinarić, voditelj ključnih kupaca iz ADVIRE Pribislavec, lokalne agencije ovlaštene za posredovanje prilikom zapošljavanja stranih radnika i ustupanja stranih radnika, odnosno najam radnika trenutno raspolažu sa 700 ustupljenih radnika.
- Najveći broj radnika su Filipinci (75%), zatim Indijci (19%), dok se preostali dio odnosi na Nepalce s kojima smo tek nedavno počeli surađivati. Za međimurske poslodavce najviše uvozimo radnike iz područja metalske i građevinske industrije, dok Varaždinci pretežno traže radnike u tekstilnoj industriji. Radimo i na području grada Zagreba, te Istre, Kvarnera i Dalmacije, gdje se strani radnici zapošljavaju u hotelskoj industriji. Također, znatan dio ustupljenih radnika smješten je u unajmljenim nekretninama te na području sjeverozapadne Hrvatske imamo preko 35 nekretnina, kapaciteta od 8 osoba pa do 20, a imali smo u zakupu i veći objekt u Čakovcu za smještaj 100 osoba. Smještaj nekad plaćamo mi, kao agencija, a nekad poslodavci, ovisno o dogovoru. Nekretnina ima dovoljno, nemamo s tim problema. Naši su ljudi shvatili da im to može biti dodatni izvor zarade, pojasnio je Mlinarić.
Kad je riječ o zapošljavanju stranih radnika u posljednje vrijeme sve je češći tzv. hibridni model zapošljavanja, gdje prvo strani radnik dolazi kod poslodavca na ustupanje, odnosno najam, na određeno vremensko razdoblje, te ukoliko se pokazao kao dobar ponudi mu se zapošljavanje kod poslodavca.
- Generalno, strani su radnici voljni raditi i prekovremeno, dok s hrvatskim radnicima to i nije baš slučaj. No, i među njima ima vrijednijih i manje vrijednih. Što se tiče dobi, vrlo je šaroliko. Dolaze stranci od 19-20 godina pa do 50-ak godina. Iznad 50 godina ni ne prakticiramo uvoziti ljude jer veće su šanse za zdravstvene probleme, a i mlađi će se lakše prilagoditi životu na drugom kraju svijeta. No, mnogo ovisi i o traženom profilu radnika, iskustvu i sličnom. Neki su i visokoškolovani, profesori, socijalni radnici, no ne isplati im se raditi u svojoj zemlji već dođu u Hrvatsku kao radna snaga. Većina ih ima iskustvo rada u inozemstvu, osobito na Arapskom poluotoku, u Dubaiju, Katru, Saudijskoj Arabiji, ili pak Hong Kongu, Singapuru, Japanu te Australiji. Nažalost, ulaskom Hrvatske u Schengenski prostor suočavamo se s novim problemom – bijegom iz Hrvatske. Ne znamo točno kamo, no imamo neke informacije da bi to mogle biti Njemačka, Italija, Švedska, Portugal, Češka, Nizozemska. I ranije smo se susretali s tim problemom, no od ove godine nešto više jer fizički nema više graničnih kontrola. Što i kako tamo rade, pitanje je, jer teško da mogu legalizirati svoj status budući da imaju dozvolu za rad i boravak samo u Hrvatskoj, te su vjerojatno osuđeni na rad na crno, dodao je Mlinarić.
Što pak se tiče točnog broja stranih radnika u Međimurju, kako se moglo čuti, nemoguće je povući paralelu između broja zatraženih dozvola i broja radnika. Naime, neke dozvole za rad i boravak stranaca nisu realizirane, neki strani radnici koji su došli preko dozvole izdane u Međimurju završe radeći u nekoj drugoj županiji, svaki put kad strani radnik mijenja poslodavca potrebno je izdati novu radnu dozvolu i sl.
Sjednicu je zaključio Mladen Križaić ustvrdivši da će se na Gospodarskom vijeću sigurno još susretati s ovom temom te apelom na institucije da se počnu baviti problemom stranih radnika kod nas.
Cijeli članak pročitajte na portalu: emedjimurje.net.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
