Prijava
Traži
Ako ste se posljednjih mjeseci ulicama Splita vozili taksijem, možda ste upravo vi bili te sreće da vam vrata automobila otvore Iris, Ivana ili Anita. Zašto baš sreće? E, pa svaka od njih dočekat će vas širokim osmijehom, a svojom će vas simpatičnošću doslovno oboriti s nogu. I to u tolikoj mjeri da se većina mušterija opet poželi voziti baš s njima. Zna se tu dogoditi i poneka bračna ponuda, no o tome nešto kasnije.
Za početak valja kazati da su naše dame u manjini kad je taksi u pitanju i blažene su među muškarcima, no smiju se i govore da ih njihovi kolege čuvaju kao kap vode na dlanu.
Iako su za papučicom gasa tek nepunih godinu dana, u svojim nogama imaju već popriličan broj kilometara. Nema te adrese u Splitu na kojoj dosad nisu bili, pa Dioklecijanov grad sada poznaju, što se kaže, kao svoj džep.
Iris Zrno (31) najmlađa je među našim damama. Majka dvoje djece prije je radila u jednom dućanu, a u taksi pustolovinu upustila se na nagovor supruga, koji je u tom poslu već iskusan.
– Moram priznat da nisam bolja od muža, ali zato dobivam veće napojnice od njega. Znam voziti u potpeticama, ali nisam u taksiju u njima. Fora mi je što nekad znam ići s njime vanka, pa mi se usput dogodi neka vožnja, taman da nadoknadim ono što sam potrošila te večeri. U početku sam bila pomalo skeptična, ali muž mi je govorio da probam jer nemam što izgubiti. Pitala sam se kako ću savladati sve te ulice, a već nakon prve vožnje shvatila sam da mi ide. Ušla mi je jedna starija gospođa i rekla da je odvedem u Starčevićevu ulicu. Čak mi je ostavila i napojnicu za tu prvu vožnju - smije se Iris.
– Znaju im ostati razne stvari, od mobitela, novčanika, naočala, torbi, vrećica... Već smo na to navikle. Uvijek ih nazovemo pa im vratimo ili ostavimo u našoj centrali - govori Slobodnoj Dalmaciji Ivana Lozina (33).
Ova Splićanka majka je jednog djeteta, po struci je medicinska tehničarka i bivša voditeljica turističke agencije. Kao Iris, i ona je u ovaj posao uskočila na nagovor supruga, ali i djevera, jer već godinama voze taksi.
– Obitelji nije to bilo ništa čudno i svi me podržavaju - ističe.
Na svojoj koži nikad nisu doživjele neku neugodnost ili predrasude budući da se kao žene nalaze za volanom, k tome još i taksija, a ove nam Splićanke kažu da su im se tijekom vožnje znale dogodite i neke simpatične situacije.
Anita Gusić (44) najstarija je među njima i, kako u šali kaže, slobodna je cura. Ima pune 22 godine radnog staža u ugostiteljstvu, a taksira deset mjeseci. Nije joj problem ni kad kufere puno teže od nje mora stavljati u prtljažnik ili pomoći mušterijama stvari donijeti do samih vrata. Dobre napojnice dobije većinom od muškaraca, a kad im kaže da je slobodna, počnu pljuštati komplimenti i ponude za ženidbu.
– Pitaju me jesam li slobodna, traže broj i otvoreno nude brak, ponajviše starija gospoda - smije se Anita.
– Kad nas frajeri vide na cesti, često nam trube i upute osmijeh - dobacuje Iris, govoreći da joj suprug nije ljubomoran na takve scene.
- Nikad ni u snu nisam mogla zamisliti da ću taksirati. I eto – nikad ne reci nikad! Krenula sam na nagovor prijatelja, a probni sam rad imala sa svojim šefom. I baš tih dana on se razboli. Nazvala sam ga tada i rekla mu: A šefe, da ja sama sutra sjednem u auto, pa šta bude. On će meni - nećeš moći sama... No osjećala sam da moram i tako sutradan sjednem sama u taksi. Prva vožnja. Svira meni nešto na tabletu. Sviraaaa. Prihvatim vožnju i krenem na odredište po stranku. Prekrstim se pa dodam gas. Bila je lagana kratka vožnja. Napravim račun. Naplatim. Lijepo zahvalim, a stranka sva sretna i nasmijana izađe iz taksija. Ja ostanem još malo na toj adresi i kažem sama sebi: Bravo Ane. Još uvijek preznojena zovem šefa da mu kažem: Jupiiii, odradila sam prvu vožnju. Sva sretna nastavim dalje raditi - prisjetila se Anita.
Noću zbog obiteljskih obveza izbjegavaju voziti, osim ako te večeri nije neki značajni događaj u gradu, poput skorašnje "Ultre", kad im turisti doslovno ulaze i izlaze iz taksija. Srećom, neugodnih situacija nisu imali, kucaju šakom o stol - samo neka tako i ostane.
Nijedna se nikad ne bi usudila naplatiti više od onoga što je ispisano na taksimetru, prihvaćaju svaku vožnju bez obzira na udaljenost i cijenu.
- Zasad mi, hvala Bogu, nitko nije pobjegao iz auta da nije platio, što pak ne znači da možda neće. Ne zamaram se time. Ljudi koje vozimo stvarno su super. Posao mi se sviđa i vidim se da i dalje vozim jer radim za sebe, mogu odrediti koliko ću raditi. Kad su mi djeca bolesna, ostanem kući, što je privilegija koju nema svatko. Jer da radim u nekoj trgovini kao prije, o tome bih mogla samo maštati. Najbolji dio godine za vožnju je ljeto, zbog veće količine posla. Pun je grad ljudi. No, ima i zima svojih čari, posebno pred Božić, kad su kućice u gradu ili neki koncert. Uvijek se nešto vrti - Iris će.
- Dokle god je posla i žara za taksiranjem nastavit ćemo voziti Splitom - zaključuju naše dame, jureći svaka na svoju stranu po novu vožnju i neku novu priču.
Ostatak članka pročitajte na: slobodnadalmacija.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
