– Sve to ide svome kraju jer nema mladosti koja će nas naslijediti, a nema ni škola. Zadnji obućari koji su izašli iz škole su bili 2009. godine, interes za proizvodnju je mali i za budućnost nemam lijepa očekivanja, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Ivan Jukić, suvlasnik splitske tvrtke Papuča, jedne od rijetkih preostalih obućarskih tvrtki u nas.
U 20 i nešto godina obrazovali su 35 naučnika, zaposlili 12 mladih ljudi…
– Od deset cura četiri su se udale i otišle u Njemačku, druge su otišle u trgovce. Danas ovi poslovi nisu plaćeni kao drugi, jedna čistačica apartmana ima satnicu 15 eura, ovdje nema šanse zaraditi 15 eura po satu….. iskreno će Jukić. Napominje kako ipak uspješno odolijevaju uvoznim proizvodima jer su kvalitetni.
– Naša papuča je bolja od talijanske, no našu papuču nema tko napraviti, tužno će Jukić.
– Ovo je branša u kojoj je veliki udio ručnog rada, zato veliki dio ovih poslova zbog jeftinije radne snage seli u Aziju, Afriku, Vijetnam, Filipine….Oni tamo rade za 120 dolara mjesečno, a ovdje radniku morate dati 1200, to je deset puta skuplje…., objašnjava Jukić.
U proizvodnom procesu proizvodnje papuča važan dio je nabava sirovina koje se gotovo u cijelosti moraju uvoziti. Cijene nafte na svjetskom tržištu utjecale su i na cijene u ovoj branši pa je skuplje sve, od gume, konca, do finalnog proizvoda. Slično je i u ostalim zemljama Europe, napominje splitski poduzetnik.
Prisjetio se i početaka 2000. godine kad su nakon gašenja poznatog poduzeća Jugoplastike, te njegovog pravnog sljednika ‘Diokoma’, našao na ulici i tada odlučio nastaviti s obućarstvom i pokrenuti svoj biznis. . – Bilo nas je petero, šestero, da bi nas u najboljim vremenima bilo 25, 26, danas nas je 11,12, kazao je Jukić dodajući da osim kućnih papuča proizvode i klompe, odnosno radnu obuću koju primjerice koriste pekari, zdravstveni radnici…. Cjelovit razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Kad pogleda poduzetništvo u svojoj branši unatrag 20 godina dogodilo se mnogo lošega u cijeloj proizvodnji, ne samo njihovih proizvoda, nego, primjerice i poljoprivrednih proizvoda.
Birokracija je, po njegovom mišljenju velika kočnica poduzetnicima.
– Zapinju se noge gdje god se može. Umjesto da se pruži podrška, ne potiče se, ne potiče se s vrha. Kad pogledamo najuspješnije tvrtke, to su tvrtke u trgovini, tu se uvozi i prodaje sve i svašta, ocjenjuje Jukić.
Što bi savjetovao mladom čovjeku koji bi se htio baviti obućarstvom? zapitala je Ojdana Koharević, urednica podcasta-
– Rekao bih mu da se ne bavi ovim, jer ovim čime se mi bavimo, bave se samo budale. Mladi idu u druge branše, rezignirano odgovara Jukić.
– Vrlo je teško opstati, država bi trebala pomagati proizvodnju, no nema sluha. Naši ministri nisu nikad radili u proizvodnji, u Jugoslaviji smo imali premijera Antu Markovića, koji je prošao ‘Končara’ od inženjera do saveznog nivoa…. prisjetio se.
Pomoći od poduzetničkih kredita nema. Jednom je tražio kredit, no službenici su mu rekli da je zakasnio – pet minuta. Nakon toga, više nikada se, kaže, neće javiti za bilo kakav kredit već će opstajati na tržištu kao i do sada, predstavljajući posljednje hrvatske obućare.