Prijava
Traži
Dolazak na rad u Varaždin stajao ih je bogatstvo. Mladi Nepalci i Indijci, njih 350 koliko ih je danas zaposleno u varaždinskim tvrtkama, za taj su “privilegij” nepalskim agencijama platili 7000 eura.
Nepalci u svojoj zemlji prosječno zarađuju 150 eura, pa su priliku za rad u Vindiji, Visu, Marlexu... platili 36,6 nepalskih plaća ili više od tri godine rada. Taj su im novac posudile banke uz hipoteku nad obiteljskim domovima, a oni im mjesečno vraćaju po 500 eura. Ostatak zarade šalju obitelji. Budući da im je plaća u prosjeku oko 4500 do 5000 kuna, po toj računici njima za trošenje ne ostaje gotovo ništa. Ipak, stalno su nasmijani. Čak i u bankama, gdje se svih 350 izredaju početkom ili polovicom mjeseca, ovisno o danu isplate plaće, kako bi uplatili novac na račune u Nepalu. Indijci su samozatajniji i s njima je teško uspostaviti bilo kakav kontakt.
Dio Nepalaca u banku dolazi biciklima koje su im zbog mogućnosti kretanja priuštili poslodavci. Oni drugi, s manje socijalno osjetljivim gazdama, idu pješice i sa zavišću gledaju sunarodnjake na novim biciklima. Ne zato što im je teško ići pješice.
- U Nepalu bicikle voze samo bogataši jer si ih nitko drugi ne može priuštiti - govori Bibek Tamang.
Voze se gradom, uvijek u grupicama, a nerijetko im je cilj trgovački centar u varaždinskom susjedstvu. Mirni su, nikad s njima nije bilo problema i iako su svi redom mladi, nijedna se Varaždinka ne može požaliti da su joj makar pokušali pristupiti, a kamoli bili nasrtljivi. Ipak, kažu, nije im jasno zašto ih se “ljudi boje”?
Životna filozofija
- U dućanu nas zaobilaze, okreću se za nama i gledaju nas s oprezom. Jako nam je neugodno, a ne znamo razlog - govore. Nepalci su budisti ili hinduisti i njihova im životna filozofija nalaže da unatoč nedaćama uvijek budu dobre volje i zahvalni. I uistinu je tako. Prolazeći centrom Varaždina s dvojicom mladih Nepalaca, osjećali smo na sebi poglede jednake kako kad bi žena u vrijeme Jugoslavije, a čega će se sjetiti oni stariji od 40, prošetala s vojnikom JNA ili s arapskim studentom bilo kojim hrvatskim gradom. Zato se njihovi kolege s posla rado druže s njima, zovu ih na roštiljanja, a bili su i u berbi, pa je dojam o Varaždincima kao hladnim ljudima kojima nisu dragi pridošlice donekle popravljen.
S poslovnim kolegama rado se druže, a ovi ih cijene kao vrijedne radnike kojima je “dovoljno jednom pokazati radni postupak da bi ga zapamtili i usvojili”. Na poslu muku muče s nošenjem cipela osam sati na dan. - Doma smo cijeli dan u japankama, cipele su nam za svadbe i sprovode - smiju se.
Njihovi kolege kažu da su, provodeći s uvijek nasmijanim mladićima osam sati na dan, imali priliku upoznati ih. - Mi Varaždinci poslovično smo nepovjerljivi prema pridošlicama, takvog smo mentaliteta, ali kad bi ostali sugrađani dobili priliku upoznati ove dečke, siguran sam da problema ne bi bilo - govori Ivan, koji je redom u posao upućivao nove radnike s drugog kraja svijeta.
Izbe od blata
- Ovdje zarađenim novcem planiramo kupiti kuću u Nepalu. Tri godine rada u Hrvatskoj bile bi dovoljne za lijepu kuću. U Nepalu većina stanovnika živi u unajmljenim stanovima u gradu, a na selu se živi u izbama od blata. Nadamo se i sakupiti dovoljno novca za ženidbu i automobil - govore veselo.
Nitko ne spominje želju dugoročnog ostanka u Europi. Hrvatska ali ni neka puno bogatija europska zemlja za njih nije opcija.
Nisu tvrdokorni i rado će probati domaće specijalitete, ali osim što su čaj zamijenili kavom, nisu promijenili navike. - Previše pušite i pijete kavu - ipak zaključuju pa se čude da, unatoč našim nezdravim navikama, 50-godišnjaci izgledaju kao njihovi 70-godišnjaci. - Kod nas su žene s 50 godina starice koje se povlače u kuću i obavljaju kućanske poslove. Od rane mladosti rade na polju po užarenom suncu i žegi, pa im je koža sva naborana - govore.
Cijeli članak dostupan na: novac.jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
