To bi moglo ukazivati na to da je došlo do prijevremenog umirovljenja dijela starijih muškaraca, ali i da ih se dio povukao iz radne snage zbog povećane nezaposlenosti i nevjerice da može naći posao.
Prema anketi radne snage, u zadnje dvije godine značajno je pala stopa aktivnosti muške populacije u dobi od 25 do 64 godine u odnosu na očekivanja, odnosno u odnosu na pad stope zaposlenosti koji s tim podatkom obično korelira, upozoravaju stručnjaci HZZ-a.
To bi moglo ukazivati na to da je došlo do prijevremenog umirovljenja dijela muškaraca najstarije dobi, ali i da se dio muškaraca povukao iz radne snage zbog povećane nezaposlenosti i nevjerice da može naći posao.
Naime, podaci za tri regije - za Sjeverozapadnu Hrvatsku, Središnju i Istočnu Hrvatsku te Jadransku Hrvatsku - pokazuju da je u sve tri došlo do značajnog smanjenja spomenutog pokazatelja u 2009., dok je u Panonskoj i Jadranskoj Hrvatskoj došlo do pada već u 2008.
Stopa aktivnosti po makroregijama (%)
|
|||
2007.
|
2008.
|
2009.
|
|
Muškarci / Žene
|
Muškarci / Žene
|
Muškarci / Žene
|
|
Sjeverozapadna Hrvatska |
81,2 / 67,3
|
81,4 / 67,6
|
78,6 / 68,1
|
Središnja i Istočna Hrvatska |
75,9 / 58,7
|
75,0 / 60,1
|
73,0 / 59,7
|
Jadranska Hrvatska |
76,3 / 60,1
|
74,3 / 59,6
|
73,0 / 60,8
|
Neočekivano je i da smanjenje aktivnosti bude veće od smanjenja stope zaposlenosti, što se u promatranim godinama dogodilo, pa i to ukazuje na to da su na kretanje aktivnosti muškaraca tijekom promatranog razdoblja, osobito tijekom 2009., utjecali i neki gospodarski, odnosno institucionalni čimbenici. Zanimljivo je da se istodobno bilježi porast stope zaposlenosti žena u tom razdoblju za 1,5 postotnih bodova u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj i za dva boda u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj, dakle potpuno suprotno od trendova koji su zahvatili mušku populaciju. Osim toga, povećanje stope zaposlenosti žena bilo je veće od povećanja stope njihove aktivnosti u dvije makroregije. Jadan od razloga, slaže se Mladen Novosel, predsjednik SSSH, može biti i u činjenici da je u protekle dvije do tri godine najviše radnih mjesta izgubljeno u industriji, gdje su češća muška radna mjesta, što je zasigurno povećalo osjećaj nevjerice da se isplati tražiti posao ili da će ga čovjek pronaći.
»To je vjerojatno posebno izraženo upravo kod onih koji su ostali bez posla, pogotovo ako je postojalo nasilje na poslu ili je čovjek proživio nekoliko mjeseci bez plaće. Ako nekome poslodavac nije isplatio tri zadnje plaće, on u potrazi za poslom sigurno itekako razmišlja o tome hoće li i kod novog poslodavca biti isti slučaj i možda se gubi motiv«, kaže Novosel. Dodaje da se nada da će i mjere koje su sindikati predložili Vladi, u nedavno predstavljenih 128 točaka, pomoći da se promijene ti trendovi. No, riječ je o podacima koji bi bili zanimljivi za dublju analizu, smatra Novosel, na primjer s obzirom na stručnu spremu i spremnost na neke promjene. »Bilo bi zanimljivo vidjeti u kojoj su mjeri oni s visokom stručnom spremom iz velikih gradova spremni prihvatiti određene poslove u drugim sredinama. Pitanje je, također, uspijevaju li neki u sivoj zoni riješiti svoj problem do te mjere da im, u kombinaciji sa socijalnim naknadama, posao izgleda manje isplativ te koliko je onih koji računaju da se ne isplati prihvatiti posao na 30 dana ili tri mjeseca ako se zbog toga može izgubiti pravo na socijalnu naknadu«, upozorava Novosel. Kao primjer navodi komunalno poduzeće iz Slavonskog Broda, gdje ima približno 15.000 nezaposlenih, u kojem su nedavno tražili oko 30 radnika i »Hrvatski zavod za zapošljavanje imao je velikih problema da ih pronađe. I to ne u nekoj privatnoj ili problematičnoj tvrtki, nego u komunalnom poduzeću u kojem su i plaća i druga prava radnika ipak sigurni«, dodao je. HZZ bi u takvim situacijama trebao biti stroži.