Nezaposleni često nezainteresirani za rad

Ogorčeni poslodavci: Obijesne radnike zanima samo plaća

Jedino što potencijalnog posloprimca zanima jest pauza, godišnji, radno vrijeme, marenda, beneficije i plaća, kaže jedna poslodavkinja.

Hrvatski zavod za zapošljavanje u svojim »redovima« danas broji 310.000 nezaposlenih, što je, zamalo, čitavo stanovništvo jedne Rijeke i Splita zajedno. Među tim ljudima veliku većinu čine oni koji su zbog krize, propale ili uništene tvrtke, izgubili posao, i rado bi se prihvatili bilo čega samo da prežive. Istovremeno, međutim, u gomili onih koji žele raditi, ima i dio nezaposlenih koji posao traže, ali se potiho mole da ga ne nađu. Tako, barem, proizlazi iz njihovog ponašanja tijekom »potrage« za poslom.

– Dva mjeseca, preko Zavoda za zapošljavanje, oglasa i poznatih ljudi, tražim prodavača ili prodavačicu za rad u svojoj trgovini kućanskim aparatima. U ta dva mjeseca sam vidio koješta, no najčešće nezainteresiranost onih, prvenstveno mladih, koji mi dolaze na razgovor za posao. Dolaze potpuno nepripremljeni, jer unatoč internetu kojeg svi imaju, »guglanju« i ostalim čudesima moderne tehnologije, oni često niti ne znaju u koju tvrtku dolaze na razgovor, ne znaju što tvrtka radi, čime se bavi, a zanima ih jedino, što im je najčešće prvo te jedino pitanje o poslu, kolika će im biti plaća i godišnji odmor, priča nam ogorčeni poslodavac kojem je, kako kaže, jasno da nitko ne želi raditi za mizernu plaću, i da svatko ima pravo znati na što može računati, no jednako tako, napominje, nije mu jasno da dolaze toliko nezainteresirani.

– Na razgovor za posao, osim toga, dolaze neuredni, s cigaretom ili žvakaćom gumom u ustima, puni sebe, i mišljenja da su, iako bez ikakvog radnog iskustva, zavrijedili najvišu moguću plaću, zaključuje ogorčeni poslodavac.

Kako se može čuti od druge poslodavkinje, vlasnice jednog malog privatnog poduzeća, među njenim mladim zaposlenicima ima i onih kojima je normalno na posao, zato što su noć prije proveli vani, doći u podne, i općenito se, kako kaže, »traljavo« odnositi prema vrlo skupocjenoj opremi koja se u poduzeću nalazi.

– A da ih zbog takvog nemara otpustim, mene bi se prozivalo zbog nepravde, ogorčena je poslodavkinja, koja kaže kako nisu svi poslodavci u Hrvatskoj loši, a i sami, veli, imaju ogromnih problema.

– Jedino što potencijalnog posloprimca zanima jest pauza, godišnji, radno vrijeme, marenda, beneficije i plaća. Ja si ne mogu priuštiti da radnike plaćam onoliko koliko bi zarađivali u, primjerice, telekomunikacijama, a to očekuju, i zato ne daju koliko bi trebali, ističe ona.

Kako priča treća, koja vodi malu tvrtku i, osim sebe, zapošljava još četiri žene, jedna od njenih zaposlenica obavlja svoj posao prosječno, druga je izuzetno marljiva, no zamoli li ju da, rijetko, napravi nešto prekovremeno, uvijek rezolutno odgovara da neće.

– Treća zabušava kad god, i gdje god stigne, a četvrta je predana bez granica, i voljna učiti. Svima njima su radni uvjeti bolji negoli u državnim tvrtkama, moja je plaća tek 15 posto viša od njihovih, a ja bih, kad to ne bi izazvalo burne posljedice, vrednijima dala višu plaću nego preostalim dvijema kolegicama, priča poslodavkinja. Čistačica joj je nedavno, kako kaže, otkaz poslala SMS-om, a novu joj je teško pronaći.

Problema s pronalaženjem čistačice ima i četvrti poslodavac. Kako kaže, nudi plaću od tri i pol tisuće kuna neto, kolektivni godišnji, urednu prijavu, slobodan dan u tjednu, plaćeni prekovremeni, marendu, pauzu za kavu, sve, a kandidatkinja – nema.

– Potrebno je čistiti, prati prozore i raditi u dvije smjene, a to je, čini se – previše. Na kraju priče mogu samo reći da mi se sva ta kuknjava o nezaposlenima i nemogućnosti pronalaženja posla – pomalo gadi, otvoreno kaže poslodavac.

Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, kaže pak da su takve tvrdnje poslodavaca i menadžera, koji s kvalitetnim vođenjem poduzeća nemaju veze, daleko od istine.

– Burza rada je puna ljudi koji bi prihvatili bilo kakav posao, i u fokusu interesa im nisu isključivo marenda, naknada za prijevoz i ostala prava, kaže Matijašević. Nažalost, dodaje, među 310.000 nezaposlenih ima i onih koji traže posao, a »mole boga da ga ne nađu«. Kad su mladi u pitanju, napominje Matijašević, takvo im, nezainteresirano ponašanje, ne treba niti zamjerati, budući da najčešće dolaze iz okruženja u kojem vlada beznađe.

– Ti mladi ljudi imaju roditelje koji su dobili otkaz, svjesni su svega što se na tržištu rada događa, a često već i sami imaju gorka iskustva. To što nastupaju podozrivo ne bih naveo kao njihovu lošu karakteristiku, već je taj mladi čovjek odraz cjelokupne situacije, zaključuje Matijašević. S njim se slaže i dr. sc. Nada Krapić, docentica Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci, voditeljica kolegija Psihologija rada. Prema njenim riječima, mladi su odraz situacije, u kojoj rad više nije garancija uspjeha i napredovanja, i u kojoj se radi za plaću nedostatnu za dostojanstven život.

– Na kraju krajeva, nije sramota, dapače poželjno je, pitati za plaću odmah na početku, jer je većina tih plaća sramotno mala, a često se događa i to da netko tko puno radi zarađuje daleko manje od nekoga na istom poslu, no s više »sreće«, ističe dr. sc. Krapić. Mladi su nezainteresirani, ne samo za posao, već općenito, dodaje profesorica, ističući kako je uzrok tome »naučena bespomoćnost« kao odraz opće situacije. Nekad se, kaže, radom moglo nešto postići, i svi koji su tek stizali na tržište, bez obzira gdje radili, imali su podjednake početničke plaće, ali i podjednake plaće u kasnijim godinama staža. Danas su, međutim, mladi okruženi primjerima kako se bez rada, na »lakše« načine, dolazi do novca, i općenito nisu veliki entuzijasti.

– Generacijske su razlike ogoromne, o otud možda i nerazumijevanje na relaciji poslodavac – početnik, čija je ljestvica životnih vrijednosti potpuno izmijenjena, zaključuje dr. sc. Krapić.

Kako su pokazala istraživanja provedena među poslodavcima, kandidati koji dolaze na razgovor za posao najčešće griješe kad dolaze »prenapuhanog ega«, odnosno s prevelikim samopouzdanjem.

Jasna je i opravdana želja, kažu stručnjaci, da se kandidat želi predstaviti kao pouzdan i vješt, no u tome ne smije pretjerivati. Također, napominju, dobro je pričekati s raspitivanjem o visini plaće, jer prerano raspitivanje ostavlja dojam da kandidat neće biti usredotočen na dobro obavljanje posla. S druge strane, pričeka li se, to može kandidatu pomoći i da povisi iznos poslodavčeve ponude. Jednom kad se kandidat svidi poslodavcu, i kad ga ovaj odluči zaposliti, kažu stručnjaci, plaća u pregovorima može »narasti«.