'Nakon prva tri mjeseca bio sam u depresiji, mislio sam da neću izdržati i da ću se ranije vratiti doma. No, rekao sam sebi i prijatelju – što rade svi radit ćemo i mi. Jer, ili te pojedu ili ćeš ti nekoga pojesti', priča jedan mladić o zarađivanju na kruzerima.
Nakon završetka gimnazije danas 25-godišnji Neven iz Zagreba je konobario kako bi zaradio za fakultet i nastavio obrazovanje. No, životni troškovi nisu mu ostavljali previše prostora za štednju.
Trik s ugovorima
"Razmišljao sam što bih mogao učiniti i onda sam čuo da se može dobro zaraditi na radu na kruzerima. Pukao mi je film i prijavio sam se", ispričao je Neven za Dnevnik.hr. Nakon obuke na Floridi brzo je shvatio princip rada.
"S prvim ugovorom dodijele ti funkciju na kojoj je najmanje prometa, na kojoj možeš najmanje zaraditi kako bi te zapravo navukli da se opet vratiš, na novi ugovor, jer svaki idući put dobiješ bolju poziciju. Ja sam počeo kao konobar, a postoji otprilike sedam rangova konobara", ispričao je Neven. Kaže, nakon prva tri mjeseca bio je u depresiji, mislio je da neće izdržati i da će se ranije vratiti doma.
Plaća skromna, ostatak zarade postoci na prodana pića
"No, rekao sam sebi i prijatelju – što rade svi radit ćemo i mi. Jer, ili te pojedu ili ćeš ti nekoga pojesti", ispričao je 25-godišnjak. Mjesečna plaća iznosila je skromnih 47 dolara i 75 centi, a ostatak je zarađivao na prodaji – na svako prodano piće imao je 15 posto.
S obzirom da kruzer funkcionira po sistemu prodaje, među zaposlenicima je bilo nelojalne konkurencije i zabijanja noža u leđa. "Gost neće ništa naručiti ako mu nisi simpatičan, ti zapravo tamo moraš biti dobar prodavač. Zato se u početku svi konobari ulizuju gostima kako bi ih pridobili za 'svoje mušterije' i da oni kupuju samo od njih. Ima svakakvih trikova, od davanja popusta ukoliko kupujete baš kod njega pa do 'pushera'. To su konobari koji gostima jednostavno guraju kantice s pićima u ruke i kada ih ovi uzmu moraju platiti piće", otkrio je Neven.
Neven je radio kao konobar u baru, u prosjeku po 14, 15 sati dnevno. Na Božić i Novu godinu radilo se i 24 sata u komadu. Zbog tempa rada, ali i loše hrane, u pola godine je izgubio devet kilograma. Vratio se kući u svibnju, a otkad se vratio, priznaje, razmišlja o povratku na brod. No, na kruzeru je uspio zaraditi i dovoljno za novi početak i upis na fakultet, pa tek treba odlučiti što sa svojim životom.
Konobar: Priča jednog Zagrepčanina