Jednom riječju - dno, riječi su Zlatka Puntijara, predsjednika Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika.
Drago Vukušić, veliki, prerano preminuli zagrebački ugostitelj, svojedobno nam je rekao: »Ono što je jadranskim kolegama kolovoz, to je nama kontinentalcima prosinac. Božićno-novogodišnjim domjencima popravljamo cijelu sezonu, to nam je dobra prilika da pokrpamo sve minuse.«
Iako smo razgovor vodili prije nekoliko godina, u relativno zlatno doba ugostiteljstva, Vukušiću ni tada nisu cvjetale ruže jer su mu samo na ime dugova cateringa dugovali više od 500.000 kuna. Sada je situacija dramatičnija. Ugostitelji su pred zidom, s takvom se krizom nisu susretali posljednjih 20 godina, a uz zlatno doba ugostiteljstva ugasilo se i zlatno doba domjenaka. U ta dobra stara vremena restoran »Hrvatski gospodarski klub«, višestruko nagrađivanog kuhara Branka Žufike, dnevno je na domjencima znao imati tisuću uzvanika, te je nerijetko odbijao grupe jer nije imao slobodnog mjesta.
Kakva je situacija danas, potkraj 2010.?
»Radimo deset posto od onoga što smo radili prije tri godine i to s 50 posto nižim cijenama od ondašnjih. Katastrofa je blaga riječ za sve ovo što nam se događa. Nekada su kod nas domjenke radila ministarstva, poduzeća poput Ine, HEP-a, Janafa, Croatia osiguranja. Prvo su, zbog štednje, odustala ministarstva, potom i poduzeća koja bi si objektivno mogla priuštiti domjenke i proslave za svoje zaposlenike i poslovne partnere. Sve je svedeno na minimum, ovih nekoliko dana, kada su nam trebale bit najveće gužve, napravimo po dva, tri domjenka za po dvadesetak ljudi«, kaže nam Žufika. Još više crnila »prolijeva« Zlatko Puntijar, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri Hrvatskoj obrtničkoj komori i vlasnik poznatog podsljemenskog restorana »Stari puntijar« koji je donedavno u ovo vrijeme znao raditi punom parom.
»Ni za rata nije bilo ovako loše. Situacija u ugostiteljstvu je katastrofalna. Domjenaka gotovo da i nema, ni kod mene ni kod većine kolega. Ovo što nam se sada događa neusporedivo je s razdobljem od prije dvije, tri godine, čak i s prošlom koja je u prosincu također bila loša. Jednom riječju - dno. Možda se ovoga prosinca obrne oko 20 posto posla u odnosu na nekadašnji promet«, kazao nam je Puntijar.
I on smatra da ima poduzeća koja bi si mogla priuštiti domjenke, ali da to ne rade zbog solidariziranja s drugima.
Vlado Leko, dugogodišnji direktor solidnog zagrebačkog hotela International, ističe da je država preporukama tvrtkama u svojem vlasništvu da štede na domjencima, a za čime su se povela i privatna poduzeća, sama sebi napravila medvjeđu uslugu. »Državni prihod je PDV, a uskraćivanjem domjenaka država si je uskratila i prihod koji bi dobila od tog PDV-a. Iskreno, ne vidim logiku u tom potezu«, navodi Leko. Ističe da je 2008. godina bila prva krizna godina za ugostiteljstvo i hotelijerstvo. Zanimljivo, ali Internationalu je ostao isti broj domjenaka kao i u bolja vremena, ali s bitno smanjenim brojem uzvanika. »Naš je hotel i u boljim vremenima u prosincu znao imati oko 50 domjenaka. Toliko ćemo ih imati i ove godine, ali je broj uzvanika pao na trećinu«, naglašava direktor Internationala.
Prvo će se ugasiti unajmljeni restorani
Ugostitelji više ne mogu dugo podnositi sveopću krizu. Nedavno nam je nekoliko poznatijih zagrebačkih ugostitelja reklo da će prvo pokleknuti vlasnici objekata u najmu. Potom bi mogli i ostali. Ove im je godine promet pao za oko 30 posto. Ljudi manje naručuju, u stalnom su grču i štednji, tako da kada i dođu u restoran izbjegavaju skupa vina, ne naručuju predjela, a što je donedavno bio standard. Prometa je sve manje, a nameta sve više. Ugostitelji prolaze kroz najteže razdoblje novije hrvatske povijesti.