Bez rada nema plaće - to je općepoznata činjenica, ali i jedan od temeljnih postulata radnoga prava. No, u Hrvatskoj, koju čak i vlastiti premijer opisuje kao zemlju paradoksa, vrijedi obrnuto. Česta je pojava da tvrtke mjesecima ne isplaćuju primanja svojim radnicima, koji, zbog straha da bi mogli ostati i bez takvog, neplaćenog posla, nastavljaju poslušno raditi.
U listopadu prošle godine Porezna uprava obznanila je kako u tom trenutku oko 16.000 radnika plaću nije vidjelo jedan ili više mjeseci, da bi u travnju nova vlast izbacila brojku od 100.000 neplaćenih ljudi. Ministarstvo financija u kolovozu je objavilo popis s 27.000 poslodavaca koji ne podmiruju obveze za ukupno 95.000 zaposlenih osoba. Iako zakon traži da svaki radnik, nakon što je odradio svoj dio ugovora, odnosno obavio posao koji je dogovorio s poslodavcem, mora biti plaćen, tek rijetki oštećeni zaposlenici odluče to svoje pravo zatražiti na sudu.
Većina radnih sporova vodi se zbog neisplate plaće i ostalih materijalnih potraživanja radnika, a više od 90 posto sporova koje vode sindikalni pravnici, prema podacima Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, završava presudom u korist radnika. No, procedura je dugotrajna i iscrpljujuća, a tek malobrojni dovoljno ustrajni da se upuste u pravnu bitku. Nažalost, dio presuda i nakon nastupanja pravomoćnosti poslije je nemoguće izvršiti iz jednostavnog razloga, a to je nesolventnost poslodavca.
Cijeli sustav kao da je zamišljen tako da bi ljudi odustajali, pa je danas još uvijek premalo onih koji hrabro koriste svoje pravo. Tužba za neisplatu plaća ne može biti kolektivna, već mora biti isključivo pojedinačna. Upravo zato donosimo pregled i redoslijed koraka koje radnik treba učiniti kako bi uspio naplatiti svoja potraživanja.
1. OBRAČUNI I POTVRDA O PLAČI
Poslodavac je najkasnije do kraja mjeseca u kojem je trebao isplatiti plaću radniku dužan dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Ako plaću ne isplati ili ona nije u cijelosti, mora dostaviti i potvrdu o neisplaćenoj plaći s podacima o iznosu duga i datumu kada je trebala biti isplaćena. Ako to niste dobili, prekršaj prijavite inspekciji rada. Ta dva dokumenta obvezno moraju biti potpisana i pečatirana. Samo tako, naime, vrijede kao ovršne isprave s kojima radnik pred nadležnim općinskim sudom može pokrenuti ovršni postupak za naplatu neisplaćenih sredstava.
2. PRIJEDLOG ZA OVRHU
Sam radnik, njegov pravni zastupnik, sindikalni pravnik ili odvjetnik udruge za besplatnu pravnu pomoć uz ove dokumente predat će i pisani prijedlog za ovrhu.
U njemu se navodi da nije ispunjen ugovor, koliki je dug, te predlaže da se potraživanje namiri.
Općinski sud, čim predmet dođe na red, donijet će rješenje o ovrsi i proslijediti ga radniku, poslodavcu i banci kod koje je glavni račun tvrtke, kako bi se sa žiroračuna tvrtke prebacila sredstva na tekući račun radnika. To je skraćena verzija ovršnog postupka, no poslodavac se na rješenje može i žaliti.
3. TUŽBA NA ISPLATU
U slučaju kada poslodavac osporava traženja zaposlenika, radniku ne ostaje drugo doli podnošenje “tužbe na isplatu”, u kojoj će navesti da je radio i trebao dobiti, a nije, određeni iznos plaće. Isti korak potreban je i ako poslodavac dokumente nije potpisao i pečatirao. Tužba se u Zagrebu, Splitu i Osijeku podiže na Općinskom radnom sudu, a u ostalim gradovima na općinskim sudovima. Za dokaz predlaže se saslušanje radnika i poslodavca, a nakon rasprave sud utvrđuje postojanje duga, te određuje naplatu plaća. Na to rješenje tvrtka se opet može žaliti županijskom sudu koji presudu može potvrditi, izmijeniti je ili je ukinuti.
4. NOVAC, VOZILO ILI NEKRETNINA
Radnici najčešće žele što prije dobiti svoj novac, pa u prijedlogu za ovrhu traže naplatu s glavnog računa tvrtke. No, često je taj račun blokiran ili prazan. Tada ovrha može “sjesti” i na dionice, nekretnine ili pokretnine poslodavca. Za to sudu koji je izdao rješenje o ovrsi treba predati novi prijedlog, za promjenu sredstva ovrhe, ali uz pouzdan dokaz o vlasništvu. Radniku koji ima pravni interes te podatke moraju dati institucije koje vode očevidnike, gruntovnica za nekretnine, državna agencija za dionice, policija za vozila, lučka kapetanija za brodove, a za račune banka, koja često ignorira takve zahtjeve i čeka službeni zahtjev suda.
5. KLAUZULA PRAVOMOĆNOSTI
Ako u nesreći imate sreće, pa žalbe izostanu, rješenje postaje pravomoćno za osam dana.
Sud obično uz nalog za plaćanje poslodavcu daje i osmodnevni rok da to učini dobrovoljno.
Radnik, pak, u općinskom sudu treba pribaviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, odnosno dva pečata na svom primjerku presude.
S tim dokumetima radnik slobodno može zatražiti pokretanje ovrhe.
6. OVRHA
Ako na žiroračunu tvrtke ima novca, banka će po nalogu suda novac prebaciti radniku. Kad naplata ide drugim sredstvima, ovršitelj suda izaći će na teren da bi ovršio imovinu dužnika. U tom slučaju će, primjerice, na skupi automobil staviti naljepnicu da se kao predmet ovrhe ne može otuđiti ili će vozilo na čuvanje predati samom radniku. Potom se imovina stavlja na dražbu, a dobiveni novac isplaćuje radniku u iznosu duga, uvećano za kamate i troškove postupka. Razlika se vraća poslodavcu.
7. STEČAJ POSLODAVCA
Kad radnik ne može više čekati naplatu, račun tvrtke je ispražnjen, a nema ni imovine za prodaju, ostaje još zadnji korak - nadležnom trgovačkom sudu može predati prijedlog za otvaranje stečajnog postupka tvrtke koja duguje za plaću. Danom otvaranja stečajnog postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja. Tijela dužnika pravne osobe su uprava ili izvršni direktori, nadzorni odbor ili upravni odbor, te skupština pravne osobe.
Prijašnja vijest: Novi ovršni zakon: Naplata neisplaćene plaće putem Fine