Vlada je na jučerašnjoj sjednici ovlastila ministra financija Zdravka Marića za potpisivanje pisma namjere za pristupanje tečajnom mehanizmu ERM II, nakon čega je Ministarstvo financija objavilo kako je Hrvatska isti dan zemljama članicama eurozone, Danskoj i institucijama Europske unije uputila pismo namjere o ulasku u Europski tečajni mehanizam (ERM II).
Pismo namjere su, u ime Republike Hrvatske, potpisali ministar financija Zdravko Marić i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić. Time je učinjen prvi formalni korak prema sudjelovanju u ERM-u II, koje prethodi uvođenju eura kao službene valute. Uz pismo namjere, članicama i institucijama EU dostavljen je i Akcijski plan u kojem su detaljno opisane reforme koje će Hrvatska provesti prije ulaska u ERM II.
Zadovoljavanje uvjeta
U dogovoru s institucijama Europske unije, ističu u Ministarstvu, Hrvatska se u pismu namjere obvezala na provedbu reformi u šest područja: daljnje jačanje supervizije bankovnog sustava uspostavom bliske suradnje između Hrvatske narodne banke i Europske središnje banke, jačanje okvira za provođenje makroprudencijalne politike uvođenjem eksplicitnog mandata za mjere usmjerene na zajmoprimce, jačanje okvira za sprečavanje pranja novca, unapređenje sustava prikupljanja, obrade i objave statističkih podataka, poboljšanje upravljanja u javnom sektoru te smanjenje administrativnog i financijskog opterećenja za gospodarstvo.
Dubinska analiza
Ulazak u ERM 2 naime, ističe Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, podrazumijeva četiri proceduralna koraka, od kojih je prvi slanje zahtjeva za članstvo u eurozoni, nakon čega se organizira zatvoreni sastanak Odbora za ERM 2 na kojem se raspravlja o središnjem paritetu (tečaju po kojem će se nacionalna valuta pretvoriti u euro) i granicama fluktuacije tečaja zemlje pristupnice (koje su automatski određene u sklopu plus/minus 15 posto oko središnjeg pariteta). Nakon toga Odbor za ERM 2 provodi dubinsku makrofinancijsku analizu gospodarstva zemlje članice kako bi se utvrdilo je li postojeći makroekonomski okvir kompatibilan s odrednicama ERM-a 2, ekonomske politike EU i Pakta o stabilnosti i rastu. U sljedećem koraku, na sastanku o deviznom tečaju, utvrđuju se konačni paritet i granice fluktuacije, nakon čega slijedi takozvana završna komunikacija. Razdoblje boravka u ERM-u 2 značajno se razlikuje među sedam novih zemalja članica koje su uvele euro te se, kako napominje Šonje, kreće u rasponu od 2,5 godina (Slovenija) do više od deset godina (Litva). Ovako velik raspon, dakle, pokazuje da ulazak u ERM 2 ne mora voditi automatskom uvođenju eura u kratkom roku - u idealnom slučaju Hrvatska bi mogla prijeći na euro već 2023., ali je jasno da se to razdoblje može i produljiti.
Cijeli članak dostupan na: novac.jutarnji.hr