Prijava
Traži
Nakon što je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak početkom lipnja ustvrdila da je zahtjev sindikata za povećanjem koeficijenata za zaposlene u osnovnim i srednjim školama, težak oko 360 milijuna kuna godišnje, opravdan, i ministar zdravstva Milan Kujundžić u svojem je sektoru za zaposlenike ovih dana parafirao zahtjeve teške 450 milijuna kuna na godišnjoj razini.
Uz to, sindikati javnih i državni službi tražit će i povećanje osnovice plaće od početka 2020. godine od nekoliko postotaka za oko 240.000 ljudi, što će biti teško oko milijardu kuna na godišnjoj razini. Dakle, ako bi se ispunili zahtjevi sindikata u osnovnom i srednjem školstvu i zdravstvu te bi Vlada očekivano pristala na povećanje osnovice plaća u idućoj godini, za državni bi proračun na godišnjoj razini to bio trošak veći od 1,8 milijardi kuna, odnosno od gotovo 2 milijarde kuna. Treba, naime, odvojiti zahtjeve pojedinih sektora unutar javnih i državnih službi za povećanjem koeficijenata, kao što je to sada slučaj sa zahtjevima sindikata u zdravstvu i prosvjeti, od zahtjeva za povećanjem osnovice plaća u javnom i državnom sektoru.
Vraćanje uzetog
Podsjetimo, zaposlenicima javnih i državnih službi osnovica plaće porasla je u 2018. ukupno 6 posto, potom, početkom ove godine, još 3 posto, a od 1. rujna ove godine povećat će se za još 2 posto. Sindikati ističu da je povećanje od 6 i 3 posto ustvari bilo “vraćanje uzetog” iz 2009., a da tek povećanje osnovice od 2 posto od 1. rujna predstavlja prvo nominalno povećanje osnovice plaća od 2009. godine.
Kada su posrijedi zahtjevi pojedinih sektora za povećanjem koeficijenata i drugih materijalnih prava, prvi su u postrecesijsko doba bitku dobili sindikati u visokoj znanosti, kada je 28. siječnja prošle godine u Ministarstvu znanosti i obrazovanja potpisan granski kolektivni ugovor za zaposlenike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Pregovori su trajali čak 16 mjeseci, a novi kolektivni od materijalnih prava, između ostaloga, regulira pravo zaposlenika u suradničkom, stručnom i nastavnom zvanju i na radnome mjestu na povrat troškova povezanih s izradom, tiskom i opremom doktorske disertacije u visini do najviše 3500 kuna, a koji se dokazuju računima, kao i pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji te prava vezana uz troškove poslijediplomskih doktorskih studija.
Kolektivnim ugovorom potiče se i znanstvena izvrsnost jer se prvi put u normi, osim nastavnog, vrednuje i znanstveni rad te rad na projektima. Uz to, novi kolektivni ugovor omogućava i fleksibilnu podjelu radnog vremena pa više neće biti nužno da je ono pola nastava, pola znanost, a dodatkom tom ugovoru uređuje se i osiguravanje dodatka na plaću za radna mjesta s posebnim uvjetima rada u iznosu od 10, 12 ili 15 posto osnovice za izračun plaće u javnim službama (npr. zaposlenici koji rade s opasnim materijalima).
Cijeli članak dostupan na: novac.jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
