Hrvatski zavod za javno zdravstvo upravo je iznio nove preporuke za sprečavanje širenja zaraze koronavirusa u trgovinama. O ugostiteljima ni riječ, primjećuje vlasnica, odlažući mobitel na stol. Njezin će lokal na red doći tek u drugom krugu, u svibnju. Što će tada biti s biznisom gazdarice Troskot, koja je prvu slastičarnicu, u kojoj radi svoj sladoled, kolače i torte, otvorila prije deset godina, još uvijek se ne zna.
- Mislim da postoje dvostruki standardi. Pekarnica, kiosk može, ali mi ne. U čemu je razlika? Zašto kiosk može prodavati sladoled, a mi ne? Pitala sam mogu li prodavati sladoled iz vitrine koja je na samom prozoru lokala i da nitko ne ulazi u lokal. Rekli su da ne mogu jer je to usluga. No ako ga pomaknem unutra i sladoled stavim u čašicu koju zapakiram u škarnicl, e onda je isporuka, a ne usluga. Pa tko se tu može snaći? - žali se novinarima Jutarnjeg lista.
16 stolova, koliko bi sada bilo raspoređeno uokolo da nije lockdown, naslagani su u kutu.
- Počela sam već pomalo računati kako rasporediti te stolove da se poštuje distanca... Uz to, trebali bismo svaki od tih boksova odijeliti pleksiglasom. O tome nitko ne govori. Kvadrat pleksiglasa je 500 kuna. Znači, od ugostitelja koji nemaju nikakve prihode, još se očekuju i investicije... - zaključuje.
- Mi se bojimo otvoriti. U slučaju 50 posto manjeg prometa, radili bismo oko 300 do 350 tisuća kuna, a to je dovoljno tek da se pokriju plaće zaposlenika. Čime će oni raditi, kojim materijalima i gdje? - pita se.