Prijava
Traži
Hrpe su se tvrdnji, crnih prognoza o kolapsu, milijardama teških i rastućih izdvajanja iz proračuna za isplatu mirovina iz kojeg se godišnje za to odvoji "po osam peljeških mostova", proteklih dviju godina servirale građanima iz Vlade.
Isticala je da joj nema druge nego zaoštriti uvjete umirovljenja, pa je sasvim opravdano pitanje kako sad odjednom prihvaća referendumske zahtjeve sindikata i građana? Kako se odjednom može odustati od podizanje uvjeta za odlazak u mirovinu na 67 godina i prijelazno razdoblje za stjecanje prava na starosnu mirovinu sa 65 godina za žene produljiti do 2029. godine, i može se ublažiti trajna penalizaciju prijevremenih mirovina, s 0,3 posto po mjesecu na 0,2 posto tako da maksimalno smanjenje prijevremene mirovine pada s 18 posto na 12 posto?
Neki su se zapitali, u skladu s najavama kolapsa mirovinskog sustava, hoće li ova nova situacija značiti probleme s isplatama budućih mirovina i slične muke za sadašnje i buduće umirovljenike...
– Bit će uvijek za mirovine, one se sufinanciraju iz proračuna i sufinancirat će se i dalje. Ljudi moraju imati za dostojanstven život u trećoj životnoj dobi jer prosječna mirovina od 2300 kuna je toliko mizerna da je svaki umirovljenik s njom siromah. Jer, siromaštvo prijeti ako je mjesečni dohodak 2000 kuna – kaže prof. dr. sc. Drago Jakovčević s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Održivost stupova
Pitamo ga za crne scenarije o kolapsu sustava o kojima smo slušali proteklih mjeseci i prošle godine.
– Projekcije kolapsa i bankrota bile su rađene za 2040. godinu, na tome da ćemo manje raditi i imati veći broj korisnika. Te projekcije nemaju temeljenja na pravnom znanstvenom pristupu. Trebamo otvoriti raspravu o održivosti drugog stupa koji je problematičan, jer nijedan sadašnji umirovljenik koji je imao mogućnost izbora da ima mirovinu iz oba stupa ili samo iz stupa generacijske solidarnosti nije se odlučio za mješovitu mirovinu, svi su se odlučili za prvi stup, jer bi im mirovina iz oba stupa bila od 600 do tisuću kuna manja, ovisno o osnovici – ukazuje prof. Jakovčević.
Ističe da trebamo raspravu o tome treba li nam drugi stup jer nema ni jedne zemlje u EU-u koja nije modificirala drugi stup i u njemu ostavila manje doprinosa, dok je kod nas četvrtina ili 25 posto međugeneracijske solidarnosti privatizirano. Dodaje da se to se ne može privatizirati jer generacijska solidarnost ili solidarnost za starije socijalno osjetljive osobe mora biti državna briga, a ne privatnih banaka.
Cijeli članak dostupan na: slobodnadalmacija.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
