Prijava
Traži
Mjesečno proizvode od tri do četiri tone raznih kablova, a u prvih deset mjeseci ove godine ostvarili su prihod od pet milijuna kuna. Prosječna plaća radnica je oko pet i pol tisuća kuna.
U naselju Ripenda Verbanci s nešto manje od stotinu stanovnika, u kojem je 1941. otvoreno a 1988. zatvoreno rudarsko okno nadomak Labina, smjestila se tvrtka Harness Production, HP. Riječ je o mladoj tvrtki u privatnom vlasništvu osnovanoj krajem 2016. godine koja se bavi proizvodnjom kabelskih sklopova za automobile i radne strojeve. To uključuje uvijanje kablova s Komax strojevima i povezivanje kabela s namatačkim strojevima poznatih proizvođača, montažu modula i stroja za rezanje cijevi. Moduli kabelskog snopa montiraju se na ergonomske ploče za polaganje i provjeravaju geometrijski i/ili električno u skladu sa specifikacijama kvalitete. Rade i s IT ispitivanjem i kontrolnim naljepnicama.
Kablovi iz Ripende ugrađuju se u Audije, ali najviše u bagere i radne strojeve. Trenutno se ovdje rade kompletni kablovi za cijeli elektroskuter. Posebnost je ove tvrtke koja radi nekako daleko od očiju javnosti, da u njoj rade isključivo žene, njih 33, a na njezinom je čelu također žena, direktorica Ksenija Burul. I mi smo čuli za njih u razgovoru sa sudionicom "Života na vagi" Zuzanom Filipaš koja upravo ovdje radi i kojoj je direktorica bez problema dala „zeleno svjetlo“ za izostanak s posla dok traje emisija.
Same čiste, čisto im kao u apoteci
- Otvorenje tvrtke je bilo u Kršanu, ali kako smo se iz godine u godinu povećavali, morali smo nakon tri godine tražiti novi prostor jer tamo nismo imali mogućnosti za povećanje kapaciteta rada. Nakon dugog traženja našla se i kupila ovu zgradu u Ripendi u kojoj smo već tri godine. Imamo 33 radnice i prostora za daljnje planirano širenje tvrtke. Radimo uglavnom za njemačko i američko tržište. Voljela bih da se proizvodnja automobila i radnih strojeva i u Hrvatskoj širi, onda bismo mi mogli raditi i punom parom za domaće tržište, kaže Burul koja vodi ovu tvrtku kao direktorica samostalno od prvog dana.
Na početku je vodila kompletan rad, organizaciju, školovanje, nabavu, ulaz i izlaz robe, sve sama, ali kako se posao širio, nije više sve stizala pa sada ima asistenticu, tri voditeljice i radnicu koja brine o kvaliteti proizvoda. U tvornici nemaju zaposlenu čistačicu jer svaka radnica sama brine o čistoći svog radnog prostora, petkom za deset minuta očisti temeljito svoje radno mjesto na kraju radnog vremena. Stoga je pogon čist, uredan i osvijetljen kao apoteka. Inače, ovdje se radi od 7 do 15.30, ali zato petkom do 13 sati.
Ksenija Burul rođena je u Njemačkoj i tamo je živjela puno godina. Nakon povratka radila je kratko izvan struke, od turizma do proizvodnje, ali većinom je radila za njemačke i austrijske tvrtke kao prevoditeljica i tajnica.
- Sada ne radim za stranca, radim za hrvatsku tvrtku, jedino je izvoz robe za stranca. Trudim se da se posao širi i da su mi radnice zadovoljne. Ja poštujem svoje radnice i uvijek kažem da direktor ne može postići dobar razultat ako nema dobrih radnica. Problemi su trenutno veliki što se tiče porasta troškova energenata, plaćanja struje, vode, lož ulja, tu su cijene porasle do neba.
Nadam se da će opet doći neka normala za sve. S tržištem nemam problema jer nam je posao uglavnom vezan za radne strojeve, a za njima je velika potražnja. Što se tiče hrvatskih propisa, ufff, često bude teško, pogotovo dok se ne ishodi neka papirologija koja zna biti komplicirana. Pokušala sam jednom dobiti subvenciju i potporu od države, ali kao što sam već rekla, zna biti komplicirano, pa mi ni uvjeti nisu uvijek odgovarali, pogotovo kad si na početku, pa sam na kraju odustala i uspjela bez potpore. Ali, nikad se ne zna, možda pokušam i ponovno, govori nam Ksenija.
Iduće godine i nova radna mjesta
Iduće godine i nova radna mjesta
Poslovni pokazatelji ukazuju na uspješnost tvrtke. Mjesečno proizvode od tri do četiri tone raznih kablova, a u prvih deset mjeseci ove godine ostvarili su prihod od pet milijuna kuna. Prosječna plaća radnica je oko pet i pol tisuća kuna. Sredinom godine nabavili su novi stroj iz Njemačke, za crimp, za spajanje i varenje kablova, vrijedan 45 tisuća eura. Prošle godine nabavili su tri, a ove godine još dvije motalice za kablove, što im je, kaže direktorica, povećalo produktivnost jer su to prije radili ručno i zato sporije.
- Planovi su mi da se posao dalje širi. Nabavili smo nove strojeve, baš za nove ugovore i bit će još zapošljavanja u 2023. godini. Što se tiče osobnih planova, dugo bih nabrajala. Najbitnija želja mi je zdravlje, jer kad imaš zdravlje, ne treba ti ništa više, uz volju i trud dolazi sve što poželiš, zaključila je direktorica ove male ali uspješne i simpatične ženske tvrtke te najavila božićnu feštu sa svojim radnicama 16. prosinca na kojoj će fino jesti, piti i uz pozvanog svirača i naplesati se. Fešti se raduju i sve zaposlenice. Kažu nam da su zadovoljne radnim uvjetima, redovitom plaćom i odnosom direktorice prema njima. Sindi Kočevar iz Koromačna radi na spajanju strujnih kablova.
- Ovdje sam godinu dana, prije sam radila u trgovini. Jako sam zadovoljna, ugodna je atmosfera, kao jedna obitelj smo, a plaće su redovite, bez kašnjenja, kaže Sindi, a Helena Mayer iz Ružići koja radi na završnom ispitivanju mikrolino dodaje: "Sve je super, zadovoljna sam. Atmosfera je dobra, vesela, a i šefica je super. Zadovoljna sam plaćom i uvjetima rada."
Ostatak vijesti pročitajte na Glas Istre.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
