Tržište rada: Lagani oporavak u 2011. godini proći će bez pozitivnog odjeka na tržište rada i zaposlenost, štoviše, očekuju se novi otkazi, kriza pala na mlade

Rast bez zapošljavanja, šansu za posao povećava samo diploma

Bez obzira na to što se ove godine očekuje lagani oporavak hrvatske ekonomije i povećanje BDP-a od približno 1,5 posto, tržište rada bit će obilježeno negativnim trendovima. Hrvatska narodna banka očekuje pad zaposlenosti od približno 1 posto, ali i povećanje stope registrirane nezaposlenosti na prosječnih 18 posto, što je gotovo pet posto više nego pretkrizne 2008. godine. Ekonomisti su sve do jučer u svojim analizama tvrdili da će na tržištu rada pozitivni vjetrovi zapuhati u drugom dijelu 2011., ali kako vrijeme prolazi, to se poboljšanje prebacuje na srednji rok. Proizlazi da će se i Hrvatska suočiti s fenomenom "jobless recoveryja", oporavka koji neće donijeti nova radna mjesta, a koji su ekonomisti počeli detaljnije proučavati nakon velike ekonomske krize 30-ih godina prošlog stoljeća.

Privremeno poboljšanje
Analiza Zavoda za zapošljavanje pokazuje da se sada tek svaki četvrti muškarac i svaka treća žena zaposle u prvih 180 dana od dolaska na burzu, što nas vraća u turobno razdoblje tranzicije i rata. Još 2007. udio zaposlenih u prvih 180 dana kod muškaraca je bio 39 posto, a kod žena 38, dok se sada ta dinamika osjetno smanjuje. – Povoljni sezonski učinci mogli bi nakon ožujka, kada očekujemo 350 tisuća nezaposlenih, smanjiti njihov broj, ali temeljni trend još će neko vrijeme ostati negativan, kaže analitičar Ekonomskog instituta Danijel Nestić.

Ekonomisti su dokazali da se velike ekonomske krize u pravilu prelijevaju na tržište rada s odmakom od dva do tri tromjesečja, a kod nas je ta pojava još izraženija jer je, kaže Saša Drezgić s riječkog Ekonomskog fakulteta, naše tržište rada relativno rigidno.

– U javnom sektoru prava štite relativno utjecajni sindikati, a u privatnom postoji strukturna neusklađenost tržišta ponude i potražnje. Stoga je stopa pada BDP-a uvijek veća od rasta nezaposlenosti, kao i obrnuto, kad BDP raste, nezaposlenost relativno manje pada, kaže Drezgić, koji i ove godine očekuje nove gubitke radnih mjesta jer se privatni sektor nalazi u sve težoj situaciji – vlastita je akumulacija potrošena, a mogućnosti zaduženja nepovoljne. Prilagodba koja se dogodila u protekle dvije godine bila je u privatnom sektoru, dok je Vlada štitila državni sektor, dobrim dijelom i zato da ne povećava nezaposlenost i izbjegne veće socijalne napetosti.

S većim rastom nezaposlenosti jače bi pali i porezni prihodi, osobito od PDV-a, jer je riječ o skupinama stanovništva čija je granična sklonost potrošnji najveća, te poreza na dohodak.

Poticanje zapošljavanja
– Trenutačna kriza, ako se odulji, ima potencijalno velike negativne posljedice za društvo na dugi rok. I posebno se velika pozornost mora posvetiti tržištu rada – mora se voditi sustavna državna politika poticanja zapošljavanja, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru. Zasad nema najava da će vlada nešto bitnije promijeniti u dosadašnjoj praksi, njezine mjere aktivne politike zapošljavanja i pomoći rizičnim skupinama obuhvaćaju tek 4 posto nezaposlenih i kap su u moru ukupnih potreba.

Teo Matković sa zagrebačkog Pravnog fakulteta uočava da su tijekom krize mladi, odnosno osobe bez radnog iskustva, u osobito nezavidnoj situaciji.

– Tijekom krize bez posla je ostalo mnogo osoba mlađe srednje dobi s relevantnim radnim iskustvom, koji sad konkuriraju mladima za relativno mali broj radnih mjesta koja se otvaraju.

– Zašto je u Hrvatskoj mladima nakon obrazovanja teško naći posao? Primjerice, u Njemačkoj ili Austriji to nije slučaj, čak i kada nezaposlenost poraste. Zašto radno iskustvo u Hrvatskoj predstavlja toliku prednost, a njegov nedostatak toliki hendikep? Tumačenje koje je sukladno nalazima mojeg istraživanja jest da je ključni problem u slaboj povezanosti obrazovnih institucija i poslodavaca, kako javnih tako i privatnih, kad je u pitanju sadržaj strukovnog i profesionalnog kurikuluma, oblikovanje programa i kvota, kao i u maloj količini izvannastavne prakse koja trenutačno nije integrirana ni u nastavni ni u proizvodni proces – kaže Teo Matković. Dodaje da mladi kad završe svoje obrazovanje imaju svjedodžbu za neko zvanje, ali nemaju iskustvo ni izravno poznavanje rada u struci za koju su se obrazovali.

– Trenutačno trećina generacije završava studij pa se prednost visokoobrazovanih, izgleda, pomalo topi i više ne predstavlja rijetkost kakva je bila prije dvadeset ili četrdeset godina, ali i dalje postoji. Doista nije čudno da se ambiciozni mladi klone strukovnih škola i streme visokom obrazovanju, ističe Matković. No, s obzirom na izniman broj studijskih upisnih mjesta, u posljednjih nekoliko godina studira gotovo svatko tko si to može priuštiti, tako da studij neće poslužiti kao utočište za mnoge – posebno stoga što i on predstavlja dodatne troškove kad su obiteljski budžeti pod pritiskom.

Slično kao i potkraj 1990-ih, mladi i ovaj put nose najveći teret nezaposlenosti u krizi. Stopa nezaposlenosti mladih standardno je dva i pol puta veća od opće stope nezaposlenosti, kaže Teo Matković. S obzirom na nemogućnost nalaženja posla, mladima, kaže, može biti korisno okušati se sa studijem dok najgora kriza ne prođe, ako si to mogu priuštiti. Mladi koji završe fakultet posao i dalje nalaze znatno lakše, odnosno nešto manje teško nego oni koji na tržište rada ulaze samo sa srednjom školom, veća je vjerojatnost stalnog radnog odnosa, plaća im je u prosjeku znatno veća i brže napreduju. Analiza HZZ-a pokazuje da 43% muškaraca i 55% žena sa završenim sveučilišnim studijem posao pronađe u roku od 180 dana od dolaska na burzu. Kod srednjih škola taj je postotak 30 posto.