Razočarani šampion čeka na posao i još mora konobariti

Od vojske neće biti ništa, jedno možda bude nešto s policijom. Rekli su mi najprije da počinjem raditi 1. srpnja, po novom, pak od 1. listopada, rekao je Cernogoraz.

Nakon osvajanja zlata na OI-ju očekivao sam više. Znam da streljaštvo nije nogomet, ali vjerovao sam u bolje dane. No evo - i sad kad sam olimpijski pobjednik moram raditi kao konobar da bih preživio, rekao je Giovanni Cernogoraz.

Prije godinu dana, 6. kolovoza 2012., u trapu je postao zlatni olimpijac. Ali i ono što se u nas događa svakom tko napravi uspjeh u ‘malom’ sportu - priča za jedan dan.

Isplatili su mu jednokratne novčane nagrade, 104.000 kuna od Vlade i 20.000 kuna od Istarske županije, no Giovannija nećete vidjeti u novom automobilu. Novac nije potrošio za svoj gušt.

- Uglavnom sam uložio u kuću. Ostalo mi je još nešto sa strane, ali ne baš previše - kaže Cernogoraz.

Obećanje koje nije ispunjeno je zaposlenje. Trebao je već raditi ili u vojsci ili policiji.

- Od vojske neće biti ništa, jedino možda bude nešto s policijom. Rekli su mi najprije da počinjem raditi 1. srpnja, po novom, pak od 1. listopada. Zbunjen sam... Sve se odužilo i više bih volio da mi kažu da ću dobiti posao za dvije ili tri godine ili nikad nego ovako. Sad već polako gubim nadu da će se nešto dogoditi - istaknuo je 30-godišnjak iz Novigrada Istarskog.

Sa zlatom su ipak došli neki sponzori. Potpisao je četverogodišnji ugovor s tvornicom pušaka Beretta. Što nije mala stvar, jer vrhunska puška košta 9000 eura. Ima ugovor i s tvrtkom koja proizvodi metke. Budući da godišnje ispuca 20.000 komada, a jedan košta dvije i pol kune, svaka pomoć je dobrodošla.

- Nije mi ipak sve pokriveno, 30 posto metaka sam plaćam - rekao je Cernogoraz.

Od domaćih tvrtki, pak, nema ni traga ni glasa.

Ponekad ljudi pokucaju na vrata restorana samo da bi upoznali olimpijskog pobjednika. Jednog od najskromnijih šampiona koje smo ikad imali.