Izgleda da je jedan od glavnih uzroka povećanja bogatstva, unatoč tome što su plaće iste, u tome što je u prijašnjem razdoblju više ljudi radilo (iako nisu radili produktivnije), otkriva istraživanje profesora Bićanića.
Detaljna analiza koju je za magazin Banka proveo profesor Ivo Bićanić uspoređuje razdoblja sedamdesetih i osamdesetih godina s razdobljima devedesetih i dvijetisućitih.
Ekonomska odiseja baby boomera, onih rođenih pedesetih, koji su se zaposlili sedamdesetih, a u skromnu mirovinu odlaze s istim plaćama kao na početku radnog vijeka, pokazuje da i socijalizam i kapitalizam u Hrvatskoj slijede vrlo slične obrasce.
Na primjer, doba rasta financirano je zaduživanjem, a ne povećanjem proizvodnosti. Zatim, oba razdoblja rasta zaustavljena su naglo, a nakon prvog razdoblja slijedilo je desetljeće stagnacije.
Izgleda da je jedan od glavnih uzroka povećanja bogatstva, unatoč tome što su plaće iste, u tome što je u prijašnjem razdoblju više ljudi radilo (iako nisu radili produktivnije).
Zamka ponavljanja povijesti, da plaće ostanu iste, može se prema Bićanićevom mišljenju izbjeći ako se Hrvatskoj dogode neki novi poduzetnici: kao što su devedesetih poslodavci izbjegavali zapošljavati radnike sa socijalističkim radnim navikama, poduzetništvo ne smije ostati u rukama onih koji su to usavršili devedesetih.
Uspoređujući indekse troškova života, zatim indekse potrošačkih cijena i plaća zaposlenih, profesor Bićanić izračunao je da su današnje realne plaće na razini onih iz sedamdesetih; čak i manje, piše banka.hr.
Kad će biti bolje?