Prijava
Traži
Hrvatski zaposlenici iskazuju podjednako zadovoljstvo poslom u vrijeme recesije i prije nje, ali to ne znači da je situacija na tržištu rada osobito dobra.
Obrazovni i profesionalni status usko su povezani s kvalitetom radnog života, a u najnepovoljnijoj situaciji su zaposlenici nižeg stupnja obrazovanja. Oni su i inače, neovisno o krizi, manje zadovoljni poslom i svoje poslove procjenjuju daleko manje kvalitetnima nego zaposlenici višeg stupnja obrazovanja.
Agencija GfK je tijekom recesije pratila stavove hrvatskih zaposlenika o njihovom poslu, a prvo istraživanje je provedeno u rujnu 2008., u vrijeme kada recesija još nije zahvatila našu zemlju. Opće zadovoljstvo poslom u recesiji na razini je zadovoljstva prije recesije – oko dvije trećine zaposlenih su zadovoljni ili vrlo zadovoljni poslom. Može se pretpostaviti da do pada zadovoljstva nije došlo jer ljudi racionaliziraju situaciju – sretni su što nisu izgubili posao. Međutim, brojka od preko 60 posto zadovoljnih ne znači da je situacija na našem tržištu rada osobito dobra. Još uvijek 40 posto zaposlenih ne može reći da je zadovoljno, a neka inozemna istraživanja donose i više postotke zadovoljnih radnika u zapadnim zemljama.
Kada se zagrebe ispod površine, vidi se da je recesija pogodila neke važne aspekte posla, ističu iz GfK. U odnosu na predrecesijsko vrijeme, zaposleni smatraju svoj posao bitno nesigurnijim, a plaću lošijom i nepravednijom. Iako se govori o izlasku zemlje iz krize, zaposlenici to u lipnju ove godine (kada je provedeno posljednje istraživanje), nisu osjetili. Dapače, ocjena sigurnosti posla te visine i pravednosti plaće ove godine je niža nego u 2010. godini.
Istraživanje među ostalim pokazuje i da zaposlenici svoje odnose s kolegama ocjenjuju vrlo ugodnima. Štoviše, kolegama su zadovoljniji nego drugim aspektima posla. Međutim, silazni trend u ocjenama suradnika od 2008. do 2011. govori da su kriza i njezini efekti donekle utjecali i na međuljudske odnose u poduzećima. Strah od gubitka posla može biti stresan koliko i sam gubitak posla, a moguće je da stvara i natjecateljsko okružje. Osim toga, vjerojatno je da su oni koji su uspjeli zadržati posao nerijetko suočeni s povećanim zahtjevima poslodavca, što stvara dodatan pritisak na radnom mjestu, koji utječe i na odnose među suradnicima.
Obrazovni i profesionalni status usko su povezani s kvalitetom radnog života, a u najnepovoljnijoj situaciji su zaposlenici nižeg stupnja obrazovanja. Oni su i inače, neovisno o krizi, manje zadovoljni poslom i svoje poslove procjenjuju daleko manje kvalitetnima nego zaposlenici višeg stupnja obrazovanja. Kriza je samo dodatno produbila postojeći problem. Primjerice, iako se percipirana sigurnost posla pogoršala u svim obrazovnim skupinama, najviše se pogoršala među zaposlenicima nižeg obrazovanja.
Prije krize, odnosno u 2008. zaposlenici državnih poduzeća u prosjeku su bili zadovoljniji svojim poslom u odnosu na one koji rade u privatnim poduzećima, a također su i svoj posao smatrali sigurnijim. No, rezultati sugeriraju da su najave o racionalizaciji u državnim poduzećima obiljno shvaćene – kroz recesiju su razlike između zaposlenika u državnim i privatnim poduzećima nestale te obje skupine sada podjednako ocjenjuju svoje poslove.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
