Prijava
Traži
– Današnji obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj je najobičnija krparija svega i svačega, još uvijek usidren u gomilanju činjenica i njihovom pamćenju. Odgojni aspekt je gurnut duboko u drugi plan i imamo to što imamo. Što se pak tiče promjena, svaki je ministar gradio privid nekakve reforme, kao na primjer tzv. Škole za život koja se rasplinula kao dim, a jedini kvalitetan pokušaj promjene koji je vodio Boris Jokić, uz podršku učitelja i nastavnika, sabotiran je i konačno slomljen uplitanjem tobožnjih autoriteta. Tako da od promjena, zapravo, nema ništa, ocijenio je u razgovoru za PoslovniFM Zlatko Šešelj, osnivač i prvi ravnatelj Privatne klasične gimnazije (PKG) u Zagrebu, koji je još prije 27 godina hrabro zakoračio u vode privatnog školstva. Od nedavno nude i upise u više razrede osnovnih škola, a za kojima je iskazan kvalitetan interes, a upisi su u tijeku.
Bliži se početak nove školske godine. I ponovo se mogu čuti raznorazni komentari na postojeći školski sustav i školstvo koje i dalje žudi za promjenama koje bi rezultirale efikasnijim, jednostavnijim, cjelovitijim i učenicima više prilagođenom konceptu u kojem ostaje vremena za razvijanje pojedinačnih interesa i sklonosti svakog učenika. Posljednjih godina svjedočimo i rastu privatnih obrazovnih institucija, ali i sve većoj konkurentnosti privatnih i državnih škola pa je, posebice u Zagrebu, postalo gotovo „biti ili ne biti“ u koju školu je najbolje upisati dijete.
Upitan prati li obrazovanje potrebe tržišta i novih tehnološki naprednih generacija, Šešelj odgovara kako prečesto čuje ta pitanja da bi na njih mogao samo hladno odgovoriti.
– Prije svega, pojam „tržište rada“ je za ljudsku vrstu ponižavajuće. Ono naime čovjeka vrednuje samo po njegovoj „upotrebljivosti“ u radnom procesu. Tko u tome ne sudjeluje, nema nikakve vrijednosti. A čovjek je vrijedan po sebi samome, a ne po svojoj „upotrebljivosti“. Drugo pak, kad bi obrazovni sustav pratio potrebe „tržišta rada“ onda bismo odmah mogli ukinuti većinu visokih škola, jer naše „tržište rada“ treba – to se ove godine bolno osjetilo – konobare, spremačice, kuhare, uz medicinske sestre i liječnike. Karikiram, dakako. Obrazovanje mora davati temeljna znanja, vještine i vrijednosti te razvijati kritičko mišljenje kako bi se nove generacije mogle snalaziti u svijetu u kojem će punim plućima sudjelovati za desetak godina, a da mi o tom svijetu danas gotovo ništa ne znamo. Potreban nam je, dakako, čitav spektar stručnih vještina, ali temeljni je zadatak obrazovanja ono što sam prije rekao.
Što se pak tiče „tehnološki naprednih generacija“ i to je uvelike iskrivljen pogled. To što ‘klinci’ vladaju igricama na svom mobitelu ne čini ih naprednima. Da biste koristili tehnologiju morate mnogo toga imati u glavi, a ne u mobitelu, jer bez strukturiranog znanja, a ono se dobiva u školi, lutanje internetom je uzaludno. Osim svega, internet vrvi falsifikatima, izmišljotinama, netočnim podacima, teorijama zavjere. Ako u glavi nemamo sigurnosni filter ulaziš u labirint bez izlaza. S druge strane, nove tehnologije mogu – i jesu – silno koristan alat za učenje i stvaranje. Ako se dobro upotrebljava, a za to je potrebna – glava, ocijenio je Šešelj.
Moderne tehnologije i procesi učenja
Mijenjaju li se današnja djeca pod utjecajem visokih tehnologija i koliko to utječe na proces učenja i predavanja? Jesu li djeca danas teže upravljiva ili je to samo predrasuda?, upitali smo.
– Tehnologija utječe na sve nas, i na djecu i na odrasle, a u obrazovanju je Internet doveo do ključne promjene. Do njegove pojave škola je bila izvor informacija – koje je pretakala u sustavno znanje – a od pojave interneta škola mora razvijati kritičko mišljenje – dakle filter, kišobran koji štiti od nepregledne gomile informacija (od kojih je golem broj pogrešan, pa i opasan). Tehnologija nas nije promijenila, i dalje smo ljudi sa svim ljudski svojstvima, samo je tim svojstvima dala neslućene mogućnosti. Nažalost i one negativne: nasilje i zlo. Na svima nama je da to shvatimo i da se tome suprotstavimo, jasna je poruka ravnatelja PKG-a. Dodaje da živimo u permisivnom društvu koje onda rađa poriv roditelja da brane svoje dijete i kad je prešlo granice dopuštenog. Aktualna grčka afera tome je bjelodan dokaz. Ta su naša „djeca“ naime punoljetna i moraju preuzeti odgovornost za svoje čine. Ali to – kako svjedoče mediji – tako ne ide, priznažio je Šešelj.
Na upit u čemu vidi najveće prednosti privatnog školstva, Šešelj odgovara kako privatno školstvo može bar dijelom mijenjati paradigmu poučavanja u javnim školama otvarajući prostor kritičkom mišljenju, a izrazito mijenjati odgojnu ulogu škole.
– Da je u državi bilo mudrosti – a nije – da iskoristi inovativne mogućnosti privatnoga školstva, mogli smo već mnogo toga promijeniti. Jedan primjer: u vrijeme osmišljavanja tzv. Škole za život kao jedan od noviteta pojavio se i prijedlog za uvođenje nastave u blokovima. Premda Privatna klasična gimnazija u tom trenutku ima preko 20 godina iskustva s blokovskom nastavom, nitko nas nije pitao ni za kakvu pomoć, savjet, demonstraciju. A blokovska nastava smanjuje pritisak na učenike jer bolje raspoređuje tjedno opterećenje nastavnim predmetima. Mislim da je promjenom ministra Škola za život otišla u povijest, a prednosti blokovske nastave nisu ušle u organizaciju školske nastave. Ceh plaćaju učenici, bez okolišanja odgovara Šešelj.
Koliki je utjecaj roditelja na školski sustav? Povećava li se…
– Utjecaj roditelja na školski sustav ne postoji, postoji samo suradnja ili pritisak na konkretnog nastavnika za konkretno dijete. Taj je trend vidljiv već desetljećima i on se može ublažiti samo stalnom i intenzivnom komunikacijom između roditelja i škole. Osim toga, malo su se pomiješali lončići: od roditelja se i službeno traži da sa svojom djecom rade na školskim zadacima. Nemam ništa protiv da roditelji, osobito ako im to njihovo znanje i struka dopuštaju, pomognu svojoj djeci, no obrazovni je rad primarni zadatak škole. Očekivati da naš posao obavi netko drugi je naprosto nedopustiv. Mnogi naime za to nemaju vremena a ni mogućnosti. Time se, vjerujem nehotice, diskriminiraju djeca po svom socijalnom startu. Odgojne zadatke pak škola dijeli s roditeljima. Na njima je da svoju djecu odgajaju, potiču, upućuju dobrim primjerom. Škola je pak tu da se pobrine za odgoj za zajednicu. Tako nastaje sretan spoj kućnog odgoja i socijalizacije kroz koju djeca prolaze u školi, mišljenja je Šešelj.
Ostatak vijesti pročitajte na linku.
Autor: Sven Prošenski / PoslovniFM
poslovni.FM
Nastao kao izraz želje da se dobre priče i događanja, kao i uspjesi poduzetnika predstave širom krugu ljudi, posebno i zato što u današnjim mainstream medijima gospodarstvo i poduzetništvo ne dobivaju količinu prostora koja bi bila u skladu s njihovom snagom i značenjem, na hrvatskom medijskom tržištu pokrenut je PRVI POSLOVNI RADIO koji će sve svoje aktivnosti usmjeravati i provoditi pod brendom poslovniFM.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
